-Aha, da pretpostavljam.-grize jabuku i pokusa ostati normalan, iako ga je ljutilo to sto ga je smatrala glupim. Govorila se dovoljno glasno da bi je i napolju culi, a opet je to samo izignorisala i slagala.
-Hoces reci da ne volis svoj posao? Ma daj..-odmahne rukom. -Isto bi bilo kao kad bih ja rekao da ne volim svoj posao, a samo sam o tome mastao jos od kad.-
-Mislim da smo pricali vec o ovom. Odrasli smo, trebalo bi da shvatas. Ako nismo tad uspeli, mislis da bi sad mogli?-vise je bila cinjenica nego pitanje, ali je cekao da cuje njen odgovor.