1 Njen san! ~Eric S. <3 Mon May 16, 2011 2:57 pm
Quinn F.♡
Emma
Inna
Mama
Eric
Kristijan (Kris)
Josh
Mika
'Nisu nesretni oni ciji se snovi nisu ostvarili.Nesretni su oni koji nikad nisu sanjali!"
"I can't take this to the number one
Be someone before you're gone..." pjevala sam jako glasno.
"O Boze...Hoces li vise usutiti?" vrisnula je Inna i pogledala me bijesno.
Okrenula sam se prema njoj. "Zasto si ti uvijek tako cangrizava,ljuta i neraspolozena?" priblizila sam joj se. "Daj,zivi malo." nasmijesila sam se i nastavila pjevati.
Samo je prevrnula ocima pokusavajuci me ignorirati.
Kad se pjesma zavrsila,opet sam se okrenula prema njoj i posmatrala je nekoliko sekundi.
"Sta je?" rekla je citajuci novine.
"Zar ti nikad nisi sanjala?Zar nikad nisi bila luda za necim ili nekim?" i dalje sam gledala u nju...
"Jesam.I onda sam shvatila da je to glupo,jer se nikad nije ostvarilo.Bolje je biti cvrsto na zemlji,nego neprestano u oblacima kao ti." rekla je brzo ne gledajuci u mene.
"Ali,da si bila dovoljno uporna,mozda bi se i ostvarilo to sto si htijela.Zar ne?" ustala sam i pocela hodati po sobi.Bila sam jako nervozna,zbog onog sto je slijedilo.
"Mozda.Ko zna.A mozda sam se samo unormalila i vratila u stvarnost." zatvorila je casopis i pogledala u mene.Nasmijesila se,a ja sam se zaprepastila kad sam to vidjela.Zinula sam i gledala je nekoliko sekundi.
"Sta je?Je li nesto na meni?" pitala je i otrcala do ogledala koji je bio preko cijelog zida nase sobe.
"Ma...nista..Samo..." gledala sam je i dalje zacudjena. "Samo sta?"
"Nasmijala si se." pokazala sam prema njoj.
"O Boze,Emma." prevrnula je ocima. "Sad se ne smijem ni nasmijati?" rekla je i okrenula se opet pema ogledalu posmatrajuci svaki dio svog lica.
Slegnula sam ramenima.
"Okej,kakogod." ponovo sam pustila istu pjesmu.
"Zar ti nikad nece dosaditiTo je nekako...vise od opsesije,zar ne?" pogledala me pomalo tuzno.
"Ma ne znam.Mozda jeste,mozda nije...Samo...znas da sam vec vise od godinu dana ovakva...I jos nije prestalo,zar to ne govori nesto?" nasmijala sam se.
"Ufff.." rekla je i odmahnula glavom. "Ovo ce biti tesko,ali nikad nismo uradile nista da bi izgubile mamino povjerenje.Sto znaci...da ce te pustiti,naravno." pokusala me je ohrabriti.
"Mislis tako?" razvukla sam osmijeh.
"Ne mislim.Znam." nasmijesila se.
Ovo sto mi se od jutros desilo je bio sok za sokom. Inna se prvo nasmijala,pa me onda ohrabrila,pa se onda opet nasmijesila.
'Mora da je bolesna.' rekla sam u sebi i nasmijesila se.
Jos nekoliko minuta smo bile u sobi i pricale o nekim sitnicama,a onda smo sisle mami u kuhinju.
"Hej,mamaaa." rekla sam i zagrlila je. Uzvratila je i nasmijesila se.
To je bila jedina osoba koja me mogla oraspoloziti,usreciti,utjestiti,pruziti mi sve sto mi je uvijek trebalo.Svaki put kad pogledam u nju,u njenim ocima vidim i srecu i tugu,i bol i hrabrost,i sve ono kroz sto je prosla da bi ovako odgojila mene i Innu.Samo ona je bila tu i zbog toga smo joj se uvijek divile.
"Kako si nam danas?" nasmijesila se opet Inna. "Pa,odlicno,kao i uvijek." rekla je veselo.
"Sinoc sam dugo razmisljala...i konacno sam odlucila." rekla je i pogledala u mene,pa u Innu.
"Iiii?" vrisnula sam i pocela skakati po sobi. "Sta si odlucila?" govorila sam nestrpljivo.
Prvo je sutila nekoliko sekundi,a onda se nasmijala. "Ma,odlucila sam da ides.To je ono zbog cega mi probijas glavu vec godinu dana.I ne zelim da to vise slusam." nasmijala se i zagrlila.
"OMG...Mama...Idem...idem idem idem.." vristala sam,a suze su mi same krenule.
"Mama,ne mogu da vjerujem...Idem u Njemacku..." sad sam vec plakala od srece.
Inna me gledala kao da sam luda,a mama se smijala.
"Ali.." rekla je mama,a ja sam usutila i pogledala u nju.
'Jooj.."ali" nikad ne moze biti dobro' pomislila sam.
"Jessie nece ici,tako da...Inna ide s tobom." rekla je mama polako posmatrajuci me.
Zinula sam gledajuci u nju. "Mamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa." rekla sam nezadovoljno a Inna je skocila od iznenadjenja.
"Ja?" i ona je izgledala isto kao i ja.Zabezeknuta.
"Ali,Inna..Znas nju...ona je tako....INNA!" zalila sam se.
"Ili Inna s tobom,ili nikako.Izvini duso.Ti imas samo 16 godina,ne mogu te pustiti samu." rekla je gledajuci me tuzno.
"Ajooooj.Uredu.Ali ako obeca da mi nece cijelo vrijeme nabrajati,i biti neraspolozena." pogledala sam u Innu.
"Necu..Obecavam." nasmijala se zadovoljno.
Pogledala sam nezadovoljno u nju.
"OMG..Idemo u Njemacku..Idemo u Njemackuuuu." sad je ona izgledala kao ja maloprije dok sam skakala.
Pogledala sam u mamu.
"Ja tamo idem gdje ja zelim...a ne s njom u shopping kao i uvijek." rekla sam mami.
"To se vi dogovorite.Samo,ne zleim da se svadjate.I gdje ti ides,ide i Inna.Gdje ona ide ides i ti.Nema odvajanja." rekla je gledajuci cas u mene,cas u nju.
"Osim u hitnim slucajevima." dodala sam i kimnula glavom.
Pogledale su me obje upitno.
"Pa,u slucaju da upoznam Erica i da me pozove na neku od onih tamo zabava..ili na pice." nasmijem se.
"Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa...to." rekle su obje u isto vrijeme i nasmijale se.
"Okej,a sad se idite spakirati.Sutra vas ceka dug put." nasmijesila se mama.
Proslo je skoro sad vremena dok smo spakovale sve stvari.Inna i ja smo ponijele toliko odjece da smo na kraju morale skakati po koferima da bi ih zatvorile.I u tih sat vremena smo pricale o toliko stvari i smijale se,kao nikad do sad.Tek sad sam shvatila da mi je zapravo drago sto idem negdje sa sestrom.
"Njemacka,dolazim." rekla je kroz smijeh Inna i pogledala u mene.
"Eric,dolazim." rekla sam odlucno,a onda prasnula u smijeh.
___________________________________________________________________________
Inna
Mama
Eric
Kristijan (Kris)
Josh
Mika
'Nisu nesretni oni ciji se snovi nisu ostvarili.Nesretni su oni koji nikad nisu sanjali!"
"I can't take this to the number one
Be someone before you're gone..." pjevala sam jako glasno.
"O Boze...Hoces li vise usutiti?" vrisnula je Inna i pogledala me bijesno.
Okrenula sam se prema njoj. "Zasto si ti uvijek tako cangrizava,ljuta i neraspolozena?" priblizila sam joj se. "Daj,zivi malo." nasmijesila sam se i nastavila pjevati.
Samo je prevrnula ocima pokusavajuci me ignorirati.
Kad se pjesma zavrsila,opet sam se okrenula prema njoj i posmatrala je nekoliko sekundi.
"Sta je?" rekla je citajuci novine.
"Zar ti nikad nisi sanjala?Zar nikad nisi bila luda za necim ili nekim?" i dalje sam gledala u nju...
"Jesam.I onda sam shvatila da je to glupo,jer se nikad nije ostvarilo.Bolje je biti cvrsto na zemlji,nego neprestano u oblacima kao ti." rekla je brzo ne gledajuci u mene.
"Ali,da si bila dovoljno uporna,mozda bi se i ostvarilo to sto si htijela.Zar ne?" ustala sam i pocela hodati po sobi.Bila sam jako nervozna,zbog onog sto je slijedilo.
"Mozda.Ko zna.A mozda sam se samo unormalila i vratila u stvarnost." zatvorila je casopis i pogledala u mene.Nasmijesila se,a ja sam se zaprepastila kad sam to vidjela.Zinula sam i gledala je nekoliko sekundi.
"Sta je?Je li nesto na meni?" pitala je i otrcala do ogledala koji je bio preko cijelog zida nase sobe.
"Ma...nista..Samo..." gledala sam je i dalje zacudjena. "Samo sta?"
"Nasmijala si se." pokazala sam prema njoj.
"O Boze,Emma." prevrnula je ocima. "Sad se ne smijem ni nasmijati?" rekla je i okrenula se opet pema ogledalu posmatrajuci svaki dio svog lica.
Slegnula sam ramenima.
"Okej,kakogod." ponovo sam pustila istu pjesmu.
"Zar ti nikad nece dosaditiTo je nekako...vise od opsesije,zar ne?" pogledala me pomalo tuzno.
"Ma ne znam.Mozda jeste,mozda nije...Samo...znas da sam vec vise od godinu dana ovakva...I jos nije prestalo,zar to ne govori nesto?" nasmijala sam se.
"Ufff.." rekla je i odmahnula glavom. "Ovo ce biti tesko,ali nikad nismo uradile nista da bi izgubile mamino povjerenje.Sto znaci...da ce te pustiti,naravno." pokusala me je ohrabriti.
"Mislis tako?" razvukla sam osmijeh.
"Ne mislim.Znam." nasmijesila se.
Ovo sto mi se od jutros desilo je bio sok za sokom. Inna se prvo nasmijala,pa me onda ohrabrila,pa se onda opet nasmijesila.
'Mora da je bolesna.' rekla sam u sebi i nasmijesila se.
Jos nekoliko minuta smo bile u sobi i pricale o nekim sitnicama,a onda smo sisle mami u kuhinju.
"Hej,mamaaa." rekla sam i zagrlila je. Uzvratila je i nasmijesila se.
To je bila jedina osoba koja me mogla oraspoloziti,usreciti,utjestiti,pruziti mi sve sto mi je uvijek trebalo.Svaki put kad pogledam u nju,u njenim ocima vidim i srecu i tugu,i bol i hrabrost,i sve ono kroz sto je prosla da bi ovako odgojila mene i Innu.Samo ona je bila tu i zbog toga smo joj se uvijek divile.
"Kako si nam danas?" nasmijesila se opet Inna. "Pa,odlicno,kao i uvijek." rekla je veselo.
"Sinoc sam dugo razmisljala...i konacno sam odlucila." rekla je i pogledala u mene,pa u Innu.
"Iiii?" vrisnula sam i pocela skakati po sobi. "Sta si odlucila?" govorila sam nestrpljivo.
Prvo je sutila nekoliko sekundi,a onda se nasmijala. "Ma,odlucila sam da ides.To je ono zbog cega mi probijas glavu vec godinu dana.I ne zelim da to vise slusam." nasmijala se i zagrlila.
"OMG...Mama...Idem...idem idem idem.." vristala sam,a suze su mi same krenule.
"Mama,ne mogu da vjerujem...Idem u Njemacku..." sad sam vec plakala od srece.
Inna me gledala kao da sam luda,a mama se smijala.
"Ali.." rekla je mama,a ja sam usutila i pogledala u nju.
'Jooj.."ali" nikad ne moze biti dobro' pomislila sam.
"Jessie nece ici,tako da...Inna ide s tobom." rekla je mama polako posmatrajuci me.
Zinula sam gledajuci u nju. "Mamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa." rekla sam nezadovoljno a Inna je skocila od iznenadjenja.
"Ja?" i ona je izgledala isto kao i ja.Zabezeknuta.
"Ali,Inna..Znas nju...ona je tako....INNA!" zalila sam se.
"Ili Inna s tobom,ili nikako.Izvini duso.Ti imas samo 16 godina,ne mogu te pustiti samu." rekla je gledajuci me tuzno.
"Ajooooj.Uredu.Ali ako obeca da mi nece cijelo vrijeme nabrajati,i biti neraspolozena." pogledala sam u Innu.
"Necu..Obecavam." nasmijala se zadovoljno.
Pogledala sam nezadovoljno u nju.
"OMG..Idemo u Njemacku..Idemo u Njemackuuuu." sad je ona izgledala kao ja maloprije dok sam skakala.
Pogledala sam u mamu.
"Ja tamo idem gdje ja zelim...a ne s njom u shopping kao i uvijek." rekla sam mami.
"To se vi dogovorite.Samo,ne zleim da se svadjate.I gdje ti ides,ide i Inna.Gdje ona ide ides i ti.Nema odvajanja." rekla je gledajuci cas u mene,cas u nju.
"Osim u hitnim slucajevima." dodala sam i kimnula glavom.
Pogledale su me obje upitno.
"Pa,u slucaju da upoznam Erica i da me pozove na neku od onih tamo zabava..ili na pice." nasmijem se.
"Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa...to." rekle su obje u isto vrijeme i nasmijale se.
"Okej,a sad se idite spakirati.Sutra vas ceka dug put." nasmijesila se mama.
Proslo je skoro sad vremena dok smo spakovale sve stvari.Inna i ja smo ponijele toliko odjece da smo na kraju morale skakati po koferima da bi ih zatvorile.I u tih sat vremena smo pricale o toliko stvari i smijale se,kao nikad do sad.Tek sad sam shvatila da mi je zapravo drago sto idem negdje sa sestrom.
"Njemacka,dolazim." rekla je kroz smijeh Inna i pogledala u mene.
"Eric,dolazim." rekla sam odlucno,a onda prasnula u smijeh.
___________________________________________________________________________