First topic message reminder :

Park ^^

iz LA-a, grad andela *nasmije se*
Mada, ovdje je ljepse nekako. Ti si ovdje oduvijek, ili?

"LA..." kimne glavom i nasmije se.
"Predivan grad...bila sam jednom."

"Ahm.Tu sam cijeli zivot." namrsti se.

Meni se ovdje cini bas lijepo. Mirno je. *nasmijesi se*
Osim ovog kluba, koja su onako fina mjesta za izlazak i slicno.

"Da.Mozda i premirno." nasmije se.
"Pa,ima jos dosta slicnih klubova.." slegne ramenima.

Ja volim mirnocu, vise nego bilo sta drugo .
Jednom cu te, naravno ako budes zeljela, odvesti u Hamptonse, tamo je prelijepo *nasmijesi se*

*Pogleda u njega*
"Heh..Mozda...nekad." kaze i opet skrene pogled.

"Aa zasto si se doselio ovdje...ako smijem znati."

Dođe u park, sedne na klupicu i polako skine prljavu jaknu. Pokuša da se smiri, ali mu ne ide. Ustane sa klupice, uzme jaknu i ode.

Emma.Westwick. ♥ wrote:*Pogleda u njega*
"Heh..Mozda...nekad." kaze i opet skrene pogled.

"Aa zasto si se doselio ovdje...ako smijem znati."

pa, nisam bas imao izbora *nasmije se*
Roditelji su dobili posao ovdje, a ni ja nisam bio bas najuzornije dijete u LA-u

*Nasmije se*
"Nisi bio bas uzorno dijete.." pogleda ga i podigne obrvu.
"Ne vjerujem." nasmije se.

Ponasao sam se malo previse bahato, pa zato *nasmije se*

"Nikad ne bih to rekla za tebe.." nasmije se.
"Nekako izgledas...smireno."

Pa, u biti jesam, ali bilo je nekih stvari, i tako, desilo se *nasmije se*

"Aaahaa." nasmije se.
"Aa sada si kao dobar decko.." smije se.

Mozda *nasmije se*
To u biti ovisi i od drugih kakvi su oni prema meni *pogleda u nju*
Ti izgledas kao 'tihi' tip

*Nasmije se*

"Sada sam 'tihi' tip.Dok sam prije bila sve,samo ne tiha." nasmije se.

Pa, sta se desilo.
Naravno ako smijem znati

"Pa,..." pogleda na stranu.
"Razocarali su me ljudi za koje sam mislila da su mi najbolji prijatelji,s njima sam bila to -sve samo ne tiha-..bili smo nerazdvojni..a onda odjednom napravi se neka glupost..zbog koje bi izdao svog prijatelja.."

"Od tad sam se nekako..povukla u sebe." nasmije se.

Cesto puta nas iznevjere zapravo oni kojima vjerujemo. Nazalost tako je *nasmije se*

"Znam." kaze razocarano.
"I sad,svaki dan se pitam zasto suuradili takvo nesto?Zar je neka glupa sitnica vaznija od prijateljstva." odmahne glavom.
"Ne mogu vjerovati da ljudi mogu biti takvi.Zato sam shvatila da je bolje biti sam sa sobom,nego opet rizikovati i biti povrijedjen."

pa imas Aleca i Raven zar ne?

"Da,oni su izuzetak." nasmije se.
"Za njih znam da nisu kao ostali.I znam da nikada ne bi uradili nesto slicno onom mom starom drustvu."
"Samo,i sada osjecam krivicu...kako sam ih izbjegavala prije dok sam bila u tom starom drustvu.Ismijavali su sve,a tako sam i ja s njima..." kaze tuzno.
"I bilo mi je cudno kako su me odbranili kad se desilo to..." pogleda u pod.
"Tad sam shvatila koliko sam glupa bila.."

Hej *uzme njene ruke*
Barem si shvatila da su mnogi ljudi dvolicni, i sada je to dobro. Barem znas gdje si pogrijesila.

*Pogleda u njega*
"Da,jesam.Ali,sada ne mogu nikome vjerovati.Ne smijem,.Bojim se." kaze pomalo razocarano. "Nikoga ne mogu pustiti u svoj zivot bas zbog toga."

Mnogi kada se razocaraju tesko pustaju druge u svoj zivot nakon toga

Odluci da ipak ne ide kuci.Dodje do parka i parkira auto u blizini,pa ode do aparata da kupi kartu za parking,ubaci je pod sofer sajbu,zakljuca auto pa udje u park lagano setajuci.