I will always love you, no matter what happened,
no matter where have you been.
Alive or dead, you'll be mine forever.


Ne mogu da zaboravim, a i necu. Njegove plave oci, savrseni osmijeh, i svaki dragocjen trenutak proveden s njim. Ne, to se ne zaboravlja, nikada. Cak i da hocu, ne mogu. Ne zaboravlja se tako lako onaj kojeg si voljeo vise od zivota, onaj koji i jeste bio tvoj zivot. I pored svega, borila sam se za njega, borila sam se za nas, ali bilo je uzalud. Kraljevstvo je ipak bilo vaznije, barem tada. Sada se ipak zapitam da li je vrijedilo. Da li je vrijedilo da izgubim njega, da izgubim nas. Da sve nestane u trenutku, kao magla. Ne! Opet suze, sjecanja. Ne! Toga ne smije biti. I sada se ne mogu navici na to da je nestao, da ga nema. Ne mogu. Gledam covjeka, ne, to bice pored mene, ali on nije sreca. Nikada nije bio, on je samo nesreca, i nista vise. No, mozda postoji spas. Da! To je to, a onda zauvijek zajedno. Sve do kraja svijeta, i dalje. Sve do kraja.Sunce je vec davno zaslo, i nase vrijeme dolazi. Noc vampira. Noc kada sve sto je drugima poznato nestaje. Danas je pun mjesec, a to ujedno znaci i opasnost od vukodlaka. Sat otkucava 12 sati. Ponoc. Polako otvaram oci, i iako je mrak, vidim jasno kao sto covjek vidi po danu, ili macka po noci. Ustajem i krecem prema prozoru, sa kojeg se jasno vidjeo citav grad. Iskrivljeni osmijeh mi se stvara na licu, i polako osjecam svoje ocnjake na usnama. Brz pogled na mjesec, promijenio je moje raspolozenje. Vukodlaci su sigurno vec krenuli, moramo brzo djelovati. Odlazim do ogledala kako bi namjestila haljinu, i kosu. Ponovo se smijem. Moje grimizno crvene oci su izgledale tuzno, ali i zlobno. Da, to je na kaju ostalo od sretne osobe kakva sam nekada bila. Samo tama i zalost. Najzlokobnija kraljica koja je ikada vladala. Svi su me se bojali, a ja nikoga nisam voljela. Nakon svega, nisam ni zeljela ,jer on... Otresla sam glavom. Ne opet sjecanja, ona ne smiju postojati. Sazaljenje i ljubav takode. Sve sto je lijepo unistili su mi i ostavili me da vjecno patim, jer jednom kraljica, uvijek kraljica.

1. POGLAVLJE

Okrenula sam se na drugu stranu i promotrila sobu. Charles je vec odavno otisao, kao i obicno. Ne cekajuci mene. Nasmijala sam se. Vec dugo vremena ne marimo jedno za drugo, doduse, ja nikada i nisam. Brak s njim bio je cisto plitickog smisla. Nacin da se ujedine dva rkaljevstva i pokusaj da se izlijeci moje slomljeno srce. Kraljevstva se mozda jesu ujedinila, ali srce je ostalo isto, zapravo gore.Jos jedan pogled prema ogledalu i jos jednom sam se nasmijala. Pa, krece predstava.
'Lady'.
Kucanje na vratima. To mora da je Austin, moj najlojalniji podanik. Uvijek tu, jos od pocetka moje vladavine. Cesto puta sam procitala u njegovim mislima i nesto vise od samo prijateljskog gledanja na mene, ali nikada nisam reagovala, jer nikada nije nista ni pokusao. Ipak, imao je srece sto Charles nije mogao citati misli. Ponovo sam se vratila u stvarnost.
'Idem.'
Progovorila sam ostro, visokim, pjevnim glasom. Otvorila sam vratra i kratko se osmjehnula.
'Da, sta je bilo?'
'Moja Lady, general Kendrix vas trazi. Uskoro krecu u formacije, kao sto i sami znate, vukodlaci su vjerovatno krenuli.'
'Da, znam. Reci mu da dolazim. I Austine, ne brini se. Prezivjeli smo njihove napade posljednjih 200 godina, prezivjet cemo i ovaj.'
'Nadam se i ja.'
Osmjehnuo se, a zatim je nestao tako brzo, da ljudsko oko ne bi nikako moglo primijetiti. Ponovo sam se vratila u sobu, i uzela svoj ogrtac. Veceras je hladno, cak i za vampire.
'Mama, jesi li tu'
Cula sam dozivanje s vrata. To je bila moja kcerka, Raven. Naravno, izgledala je kao dvadesetogodisnjakinja, ali u stvarnosti je imala 32 godine. Izgledala je poput mene prije mnogo godina. Bronzane kose, svijetlo crvenih ociju, koje su se jasno isticale na blijedom uskom liscu, kao i tanke, crvene usnice sa kojih nije silazio osmijeh. Samo sam se pitala kada ce doci dan kada ce i ona nestati iz mog zivota, otici sa onim koga cu zapravo ja izabrati. Pogledala sam u ogledalo i polako dodirnula svoje lice. Bilo je toplo i mekano kao da diram najfiniju svilu. Mada, vjerovatno da je to bio dodir covjeka, ne bi bio tako fin. U ocima ljudi, mi smo najveca cudocista, i zaista jesmo. Neke stvari su neoprostive.
'Mama, ako si tu bio bi red da se javis'
Njen glas bio je sve blizi.
'Da, tu sam. Udi u kupaonicu.'
Nasmijala se.
'I dalje ne znam zasto si naredila da se napravi kupaonica kada je ti ne koristis. Zapravo nemas potrebe za tim.'
'Pa, da ugodim sebi, a i zans da volim muciti druge.'
Osmjehnula sam se a zatim pogledala u nju.
'Ti se nikada ne mijenjas, zar ne?'
'Pa, tako nekako'
Prisla sam joj i pogledala je.
'Jesi li trebala nesto, ili si dosla onako, po obicaju.'
Sklonila sam joj pramen kose sa lica. Oci su joj zasijale.
'Zapravo, trebala sam nesto, mada nisam sigurna koliko je to pametno.'
Osjetila sam da se unervozila, iako je pokusala ostati pribrana.
'Ne pokusavaj mi procitati misli, znas da meni ne mozes.'
Nasmijala sam joj se.
'Reci, sta ti treba.'
'Kao sto znas, blizi se moj rodendan, Po ljudskim godinama, to bi bio 33. rodendan, i zeljela sam da na taj dan, odem izvan granica kraljevstva. Znas, da upoznam okolinu.'
Najednom sam se uozbiljila, Sjetila sam se da sam istu zelju pozeljela na svoj 33. rodendan, i tada sam ga vidjela, i kao da je citav svijet stao. Nazalost, nasa ljubav je bila zabranjena. Ne samo zato sto je bio iz nizeg staleza, nego i zato sto je bio vukodlak. No, mi nismo marili, samo smo se voljeli, mislili smo da je to dovoljno. Samo nasa ljubav, no nije bila.
'Mama? Ne bi bilo lose da mi das odgovor koji trazim.'
Ostro sam pogledala u nju.
'Znas da se moram konsultovati sa tvojim ocem. Ipak, i on se pita.'
'Da bas, kao da ga ikad slusas.'
Nasmijala se.
'Khm.'
Cula sam kasljanje, i neko je stojao na vratima, u mraku.
'Charles, ne bi bilo lose da nam se pridruzis, a ne da samo stojis na vratima. Svejedno smo te primijetile davno prije.'
Nasmijao se andeoskim osmijehom, a red bljestavih zuba se jasno isticao, uokviren crvenim usnimaca.
'Pa zdravo i tebi draga.'
Prisao mi je i poljubio me. Nasmijesila sam se.
'Zdravo.'
Charles nije bio los. Naprotiv, bio je sve ono sto neko treba pozeljeti. Zanimljiv, zgodan, u vrijeme svoje mladosti, jedan od najpozeljnijih mladozenja. Plavokos, visok. Cak i sa 120 godina, i dalje me moze oboriti s nogu, cak iako to nije ljubav, a i on je to dobro znao, zato me nikada nije ni tjerao na nesto vise. I Raven je bila plos nase lude noci, mog tugovanja za Rileyem, i nakon toga, sve je bilo hladno. Kada sam saznala da ce se Raven roditi, do mene su dosle i vijesti da je Riley nestao, a malo potom su ga nasli mrtvog, moj svijet se jednostavno srusio.