1 Life Unexpected Mon Jan 10, 2011 11:28 am
Quinn F.♡
First topic message reminder :
Likovi:
Ashley
Nate
Liam
Kelly & Kate
Melanie
Tess
Dragi dnevnice!
Zasto se bas moj zivot mora promjeniti?
Mrzim promjene.Zelim da sve bude onako kako je bilo.Moj zivot je sada savrsen,ne zelim nikoga vise.
I eto,sad moram otici po tu 'promjenu'.
Ne znam zasto,ali nemam bas dobar osjecaj.
Dovoljno mi je ovo sto imam,ne zelim nista vise.Jos ce me svi zapostaviti zbog njega.
Nisam ga ni upoznala,ali me vec nervira.Uostalom,ja sam rekla da hocu sestru,a ne brata.
Ali mene,naravno,niko ne slusa.
Zaklopila sam dnevnik i krenula prema vratima.
"Mamaaaaa!Spremna sam!" viknula sam.
"Okej,duso!" veselo je rekla mama. "Tako sam uzbudjena.Ti?" pitala me.
"Jeeeej!" oponasala sam malo veselo dijete,a onda prestala. "Mamaaa,znas da ja nisam za ovo.Ja ne zelim brata.Uostalom,ja zelim biti jedinica.!" zalila sam se.
"Ash,molim te.Ne znas kroz sta je taj djecak prosao.On je izgubio roditelje,koji su bili nasi prijatelji.Sad nema nikoga,pa cemo ga mi primiti." govorila mi je mama stavljajuci puder.
"Ahm!" otpuhnula sam i okrenula se.
"Izgledam li bar lijepo?" pitala sam ju.
"Duso,ti si uvijek prelijepa!" nasmijesila mi se mama.
Pa,dobro,bar me to oraspolozilo.Ne zelim ici na aerodrom po tog (ne mogu se cak ni sjetiti kako se zove) ruzna.
Nasmijala sam se.
"Vidis,to je vec bolje!" veselo je rekla mama.
Tata nas je zvao da pozurimo.Vec je bio u autu.On je poput malog dijeteta,jedva ceka da vidi svog novog sina.
Jos jednom sam se pogledala u ogledalo:
Za 40 minuta smo bili na eaerodromu.
"Mama,znaci on iz Washingtona dolazi u L.A.?" pitala sam ju.
Kimnula je glavom. "Sigurna sam da mu se nece svidjeti!" nasmijala sam se.
"Zato ces ga ti odvesti u obilazak grada,siguran sam da ce biti odusevljen kad mu ti pokazes grad!" rekao je tata jos uvijek sa osmijehom na licu,koji me vec poceo nervirati.
Daj,skini vise taj osmijeh.Nisu svi raspolozeni.
"Naravno!" imitirala sam odusevljenje na sto su se mama i tata nasmijali.
Pogledala sam na mobitel.
"Mi smo ga ovako velikodusno primili u svoju porodicu,a on kasni!Divno!" otpuhnula sam.
"Ashley,ne kasni on.Avion kasni!"
Slegnula sam ramenima.
Mobitel mi je zazvonio.Zvao je Liam.
"Uh,to je Liam!" rekla sam sa osmijehom na licu,ovaj put bio je to pravi osmijeh.
Liam je moj decko vec 5 mjeseci.
"Pozdravi ga!" rekla je mama prije nego sam se javila. "Ok!"
'Hej,Liam!' pozdravila sam ga.
'Hej,duso.Samo sam nazvao da mi kazes kakav ti je novi brat!' nasmijao se.
'Nije jos dosao.Sigurna sam da mi se nece sviđati!Ti znas da ja ne zelim brata" zalila sam se.
'Duso,pusti to.On ionako nije tvoj pravi brat.Uostalom,ne moze biti toliko los.' tjesio me.
'Ma ne znam.Ej,moram ici' rekla sam kad sam vidjela avion.
'Dolazi moj novi brat.Yaay!' rekla sam,a onda prasnula u smijeh.Ovo je prvi put od jutros da sam se pravo nasmijala.
'Ok.Zovem te poslije.Sretno!Love u!'
'Love u too!' rekla sam i spustila.
Pocela sam pjevusiti With love da se smirim.
'Sigurna sam da nije toliko los.Boze,nemoj da bude ruzan,plss' molila sam se.
Mama i tata su izgledali presretno,pa im nisam htijela unistiti ovaj trenutak.
Prisla sam im i cekala da se otvore vrata aviona.
Putnici su izlazili;stariji ljudi,zene sa malom djecom,...a njega nema.
'Mozda nije dosao' pomislila sam sa odusevljenjem.'Nije dosao,nije dosao' vristala sam od srece u sebi'
Nazalost,moja sreca je kratko trajala.Cula sam kako je mama vrisnula "Nate!" i krenula prema njemu.
Podigla sam pogled prema njemu i istog trenutka zinula.
Crnokosi 'djecak' (kako ga je mama zvala) je sa osmijehom isao prema nama.
"HOLLY SHIT!" rekla sam jos uvijek buljeci u njega.
Mama i tata su automatski pogledali u mene.
"Kazem za onog covjeka.Pogledaj koliki je.Definitivno bi trebao na dijetu!" rekla sam im za nekog debelog prolaznika.
'Hvala ti,Boze.Hvala ti!' sapnula sam tresuci glavom.
Ashley
Nate
Liam
Kelly & Kate
Melanie
Tess
Dragi dnevnice!
Zasto se bas moj zivot mora promjeniti?
Mrzim promjene.Zelim da sve bude onako kako je bilo.Moj zivot je sada savrsen,ne zelim nikoga vise.
I eto,sad moram otici po tu 'promjenu'.
Ne znam zasto,ali nemam bas dobar osjecaj.
Dovoljno mi je ovo sto imam,ne zelim nista vise.Jos ce me svi zapostaviti zbog njega.
Nisam ga ni upoznala,ali me vec nervira.Uostalom,ja sam rekla da hocu sestru,a ne brata.
Ali mene,naravno,niko ne slusa.
Zaklopila sam dnevnik i krenula prema vratima.
"Mamaaaaa!Spremna sam!" viknula sam.
"Okej,duso!" veselo je rekla mama. "Tako sam uzbudjena.Ti?" pitala me.
"Jeeeej!" oponasala sam malo veselo dijete,a onda prestala. "Mamaaa,znas da ja nisam za ovo.Ja ne zelim brata.Uostalom,ja zelim biti jedinica.!" zalila sam se.
"Ash,molim te.Ne znas kroz sta je taj djecak prosao.On je izgubio roditelje,koji su bili nasi prijatelji.Sad nema nikoga,pa cemo ga mi primiti." govorila mi je mama stavljajuci puder.
"Ahm!" otpuhnula sam i okrenula se.
"Izgledam li bar lijepo?" pitala sam ju.
"Duso,ti si uvijek prelijepa!" nasmijesila mi se mama.
Pa,dobro,bar me to oraspolozilo.Ne zelim ici na aerodrom po tog (ne mogu se cak ni sjetiti kako se zove) ruzna.
Nasmijala sam se.
"Vidis,to je vec bolje!" veselo je rekla mama.
Tata nas je zvao da pozurimo.Vec je bio u autu.On je poput malog dijeteta,jedva ceka da vidi svog novog sina.
Jos jednom sam se pogledala u ogledalo:
Za 40 minuta smo bili na eaerodromu.
"Mama,znaci on iz Washingtona dolazi u L.A.?" pitala sam ju.
Kimnula je glavom. "Sigurna sam da mu se nece svidjeti!" nasmijala sam se.
"Zato ces ga ti odvesti u obilazak grada,siguran sam da ce biti odusevljen kad mu ti pokazes grad!" rekao je tata jos uvijek sa osmijehom na licu,koji me vec poceo nervirati.
Daj,skini vise taj osmijeh.Nisu svi raspolozeni.
"Naravno!" imitirala sam odusevljenje na sto su se mama i tata nasmijali.
Pogledala sam na mobitel.
"Mi smo ga ovako velikodusno primili u svoju porodicu,a on kasni!Divno!" otpuhnula sam.
"Ashley,ne kasni on.Avion kasni!"
Slegnula sam ramenima.
Mobitel mi je zazvonio.Zvao je Liam.
"Uh,to je Liam!" rekla sam sa osmijehom na licu,ovaj put bio je to pravi osmijeh.
Liam je moj decko vec 5 mjeseci.
"Pozdravi ga!" rekla je mama prije nego sam se javila. "Ok!"
'Hej,Liam!' pozdravila sam ga.
'Hej,duso.Samo sam nazvao da mi kazes kakav ti je novi brat!' nasmijao se.
'Nije jos dosao.Sigurna sam da mi se nece sviđati!Ti znas da ja ne zelim brata" zalila sam se.
'Duso,pusti to.On ionako nije tvoj pravi brat.Uostalom,ne moze biti toliko los.' tjesio me.
'Ma ne znam.Ej,moram ici' rekla sam kad sam vidjela avion.
'Dolazi moj novi brat.Yaay!' rekla sam,a onda prasnula u smijeh.Ovo je prvi put od jutros da sam se pravo nasmijala.
'Ok.Zovem te poslije.Sretno!Love u!'
'Love u too!' rekla sam i spustila.
Pocela sam pjevusiti With love da se smirim.
'Sigurna sam da nije toliko los.Boze,nemoj da bude ruzan,plss' molila sam se.
Mama i tata su izgledali presretno,pa im nisam htijela unistiti ovaj trenutak.
Prisla sam im i cekala da se otvore vrata aviona.
Putnici su izlazili;stariji ljudi,zene sa malom djecom,...a njega nema.
'Mozda nije dosao' pomislila sam sa odusevljenjem.'Nije dosao,nije dosao' vristala sam od srece u sebi'
Nazalost,moja sreca je kratko trajala.Cula sam kako je mama vrisnula "Nate!" i krenula prema njemu.
Podigla sam pogled prema njemu i istog trenutka zinula.
Crnokosi 'djecak' (kako ga je mama zvala) je sa osmijehom isao prema nama.
"HOLLY SHIT!" rekla sam jos uvijek buljeci u njega.
Mama i tata su automatski pogledali u mene.
"Kazem za onog covjeka.Pogledaj koliki je.Definitivno bi trebao na dijetu!" rekla sam im za nekog debelog prolaznika.
'Hvala ti,Boze.Hvala ti!' sapnula sam tresuci glavom.
Last edited by Brooke Davis on Fri Jan 14, 2011 4:50 pm; edited 1 time in total