Ured od upravitelja

Uđe u ured od upravitelja držeći se za ruku s Leah.

- Čekaju upravitelja.-
Dobar dan. - Dođe upravitelj.- Što trebate?

"Dobar dan, gospodine. Želio bih Vas pitati da li možemo Leah i ja otići na piknik u šumu?"

- Namršti se.- Mislim da u pravilima jasno piše kako ne odobravamo muško- ženska druženja ovdje u internatu.
- Pogleda u Emanuela.-

"Samo smo prijatelji. Znate, mi se znamo od rođenja, i igrom slučaja smo oboje završili ovdje. I kada smo bili mali ja sam Leah stalno vodio na piknike, i ne bih volio da to ode u zaborav.", slaže i nadao se da upravitelj neće primijetiti. "Molim Vas.", dodao je i gledao u upravitelja s molbom u očima.

- Pomalo ih sumnjivo pogleda.- U redu. Ali ako čujem da je bilo problema biti će te kažnjeni strogim mjerama.
- Nasmiješi se.-

"Hvala Vam, gospodine. Leah, idemo."

- Izađu iz ureda.-
Prijatelji od malena, ha? - Smije se.-

Poče se smijati. "Morao sam nešto izmisliti inače nam ne bi dopustio da idemo na piknik, zar ne? A čini mi se da sam i lagao o onome da smo samo prijatelji." Vragolasto se nasmiješi. "Hoćemo li sada ili... Možemo otići kada tebi bude odgovaralo?" Nasmiješi se.

- Pogleda u njega s smiješkom.-
Možemo i sad što se mene tiće.

Nasmiješi se. "Samo trebamo uzeti hrane i pića. Ne bi bio piknik bez toga. Možeš li se ti pobrinuti za to?"

Vjerojatno da - Slegne ramenima.-
Vidimo se tamo za pol sata - Osmjehne se, zagrli ga pa ode.-