"Nora, to nije bitno!", rekao je Emanueleov tata njegovoj mami.
"Vama nije, ali meni jest, Ignazio!" Nora je prekrstila ruke.
"Takva je uvijek kad ih upoznam s nekom curom, a da nije Talijanka..", šapnuo je Emanuel Leah.

- Kimne glavom.-
Žao mi je ako nisam ispunila vaša očekivanja, gospođo Nora, ali Emanuel i ja se volimo, i smatram da je to jedino bitno. - Kaže odlučno no opet ne drsko.-

Zadovoljno se nasmiješi. Volio je kad se cura zna suprotstaviti.

"Dobro. Ako se volite, onda ću to trpiti.", kaže Nora drsko.

- Osmjehne se ljubazno.-
Hvala

Nema problema - Iskreno se osmjehne.-

"Kada je vjenčanje?", pitao je Ignazio.

"Nismo još odredili datum.", reče Emanuel pogledavši Leah.

Da, ne znamo još točno - Osmjehne se no osjeti neku bol u glavi.-

Ignazio je nešto rekao Nori na talijanskom.

Emanuel je pogledao Leah i po njezinu izrazu lica primijetio je da nešto nije u redu. "Jesi li dobro?", šapnuo je.

- Pogleda u njega blago.-
Ne znam.. sve je u redu valjda. - Kaže zbunjeno i osjeti da joj je slabo. Namjesti blagi osmijeh,..

"Valjda?", pita zbunjeno.

- Kimne glavom i sjedne.-
Da, čudno se osjećam.

Nasmiješi se:"Vjerojatno trema jer je moj tata spomenuo vjenčanje."

- Osmjehne mu se.-
Aha

Ignazio je pogledao na svoj ručni sat i zastenjao.
"Nora, trebali bi krenuti, zakasnit ćemo."

- Osmjehne se,.-

Ignazio je došao do vrata, a pratila ga je Nora.
Zatim se pozdravio s Leah i Emanuelom te su on i Nora izašli.

- Nasmiješi mu se.-
Dobro je prošlo

Sjeo je do Leah.
"Veoma dobro."

-. Poljubi ga.-

Stavi ruku na njen struk i uzvrati joj.

- Ljubi ga duže vrijeme pa se lagano odmakne.-

"Nećeš se tako lagano izvući", reče te ju ponovno poljubi.

- Blago se osmjehne i ljubi ga.-

"Tvoji roditelji se doimaju kao dobri ljudi", rekao je i pomilovao je po kosi. "Hladni, ali dobri."