Emma


Inna


Mama


Eric


Kristijan (Kris)


Josh


Mika


'Nisu nesretni oni ciji se snovi nisu ostvarili.Nesretni su oni koji nikad nisu sanjali!"

"I can't take this to the number one
Be someone before you're gone..." pjevala sam jako glasno.
"O Boze...Hoces li vise usutiti?" vrisnula je Inna i pogledala me bijesno.

Okrenula sam se prema njoj. "Zasto si ti uvijek tako cangrizava,ljuta i neraspolozena?" priblizila sam joj se. "Daj,zivi malo." nasmijesila sam se i nastavila pjevati.
Samo je prevrnula ocima pokusavajuci me ignorirati.
Kad se pjesma zavrsila,opet sam se okrenula prema njoj i posmatrala je nekoliko sekundi.
"Sta je?" rekla je citajuci novine.
"Zar ti nikad nisi sanjala?Zar nikad nisi bila luda za necim ili nekim?" i dalje sam gledala u nju...
"Jesam.I onda sam shvatila da je to glupo,jer se nikad nije ostvarilo.Bolje je biti cvrsto na zemlji,nego neprestano u oblacima kao ti." rekla je brzo ne gledajuci u mene.
"Ali,da si bila dovoljno uporna,mozda bi se i ostvarilo to sto si htijela.Zar ne?" ustala sam i pocela hodati po sobi.Bila sam jako nervozna,zbog onog sto je slijedilo.
"Mozda.Ko zna.A mozda sam se samo unormalila i vratila u stvarnost." zatvorila je casopis i pogledala u mene.Nasmijesila se,a ja sam se zaprepastila kad sam to vidjela.Zinula sam i gledala je nekoliko sekundi.
"Sta je?Je li nesto na meni?" pitala je i otrcala do ogledala koji je bio preko cijelog zida nase sobe.
"Ma...nista..Samo..." gledala sam je i dalje zacudjena. "Samo sta?"
"Nasmijala si se." pokazala sam prema njoj.
"O Boze,Emma." prevrnula je ocima. "Sad se ne smijem ni nasmijati?" rekla je i okrenula se opet pema ogledalu posmatrajuci svaki dio svog lica.
Slegnula sam ramenima.
"Okej,kakogod." ponovo sam pustila istu pjesmu.
"Zar ti nikad nece dosaditiTo je nekako...vise od opsesije,zar ne?" pogledala me pomalo tuzno.
"Ma ne znam.Mozda jeste,mozda nije...Samo...znas da sam vec vise od godinu dana ovakva...I jos nije prestalo,zar to ne govori nesto?" nasmijala sam se.
"Ufff.." rekla je i odmahnula glavom. "Ovo ce biti tesko,ali nikad nismo uradile nista da bi izgubile mamino povjerenje.Sto znaci...da ce te pustiti,naravno." pokusala me je ohrabriti.
"Mislis tako?" razvukla sam osmijeh.
"Ne mislim.Znam." nasmijesila se.
Ovo sto mi se od jutros desilo je bio sok za sokom. Inna se prvo nasmijala,pa me onda ohrabrila,pa se onda opet nasmijesila.
'Mora da je bolesna.' rekla sam u sebi i nasmijesila se.

Jos nekoliko minuta smo bile u sobi i pricale o nekim sitnicama,a onda smo sisle mami u kuhinju.
"Hej,mamaaa." rekla sam i zagrlila je. Uzvratila je i nasmijesila se.
To je bila jedina osoba koja me mogla oraspoloziti,usreciti,utjestiti,pruziti mi sve sto mi je uvijek trebalo.Svaki put kad pogledam u nju,u njenim ocima vidim i srecu i tugu,i bol i hrabrost,i sve ono kroz sto je prosla da bi ovako odgojila mene i Innu.Samo ona je bila tu i zbog toga smo joj se uvijek divile.
"Kako si nam danas?" nasmijesila se opet Inna. "Pa,odlicno,kao i uvijek." rekla je veselo.
"Sinoc sam dugo razmisljala...i konacno sam odlucila." rekla je i pogledala u mene,pa u Innu.
"Iiii?" vrisnula sam i pocela skakati po sobi. "Sta si odlucila?" govorila sam nestrpljivo.

Prvo je sutila nekoliko sekundi,a onda se nasmijala. "Ma,odlucila sam da ides.To je ono zbog cega mi probijas glavu vec godinu dana.I ne zelim da to vise slusam." nasmijala se i zagrlila.
"OMG...Mama...Idem...idem idem idem.." vristala sam,a suze su mi same krenule.
"Mama,ne mogu da vjerujem...Idem u Njemacku..." sad sam vec plakala od srece.
Inna me gledala kao da sam luda,a mama se smijala.
"Ali.." rekla je mama,a ja sam usutila i pogledala u nju.
'Jooj.."ali" nikad ne moze biti dobro' pomislila sam.
"Jessie nece ici,tako da...Inna ide s tobom." rekla je mama polako posmatrajuci me.
Zinula sam gledajuci u nju. "Mamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa." rekla sam nezadovoljno a Inna je skocila od iznenadjenja.
"Ja?" i ona je izgledala isto kao i ja.Zabezeknuta.
"Ali,Inna..Znas nju...ona je tako....INNA!" zalila sam se.
"Ili Inna s tobom,ili nikako.Izvini duso.Ti imas samo 16 godina,ne mogu te pustiti samu." rekla je gledajuci me tuzno.
"Ajooooj.Uredu.Ali ako obeca da mi nece cijelo vrijeme nabrajati,i biti neraspolozena." pogledala sam u Innu.
"Necu..Obecavam." nasmijala se zadovoljno.
Pogledala sam nezadovoljno u nju.
"OMG..Idemo u Njemacku..Idemo u Njemackuuuu." sad je ona izgledala kao ja maloprije dok sam skakala.
Pogledala sam u mamu.
"Ja tamo idem gdje ja zelim...a ne s njom u shopping kao i uvijek." rekla sam mami.
"To se vi dogovorite.Samo,ne zleim da se svadjate.I gdje ti ides,ide i Inna.Gdje ona ide ides i ti.Nema odvajanja." rekla je gledajuci cas u mene,cas u nju.
"Osim u hitnim slucajevima." dodala sam i kimnula glavom.
Pogledale su me obje upitno.
"Pa,u slucaju da upoznam Erica i da me pozove na neku od onih tamo zabava..ili na pice." nasmijem se.
"Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa...to." rekle su obje u isto vrijeme i nasmijale se.
"Okej,a sad se idite spakirati.Sutra vas ceka dug put." nasmijesila se mama.

Proslo je skoro sad vremena dok smo spakovale sve stvari.Inna i ja smo ponijele toliko odjece da smo na kraju morale skakati po koferima da bi ih zatvorile.I u tih sat vremena smo pricale o toliko stvari i smijale se,kao nikad do sad.Tek sad sam shvatila da mi je zapravo drago sto idem negdje sa sestrom.

"Njemacka,dolazim." rekla je kroz smijeh Inna i pogledala u mene.
"Eric,dolazim." rekla sam odlucno,a onda prasnula u smijeh.


___________________________________________________________________________

ne bi ona bila ona kad ne bi o Ericu pisala xD


svida mi se

pisi dalje ^^

Hahhahaha ne bih ^^
spucalo me jos vise hahahahaha

Hvala imam jos 3 nastavka napisana,al nek stoji ovaj malo sutra dodajem jos jedan ^^

hahahaahahahahahahaha

nije tebi dobro


hajd jedva cekam da cujem ^^

Nije do mene hahahhahahhah XD

hahahah, ojj da cujem, vidim xD

"Volim vas obje." rekla je mama sa suznim ocima dok smo nas dvije isle prema autobusu.
"I mi tebe." viknule smo obje.
Ovo mi je prvi put da se odvajam od mame,i koliko god da sam ovo htijela,sad mi je bilo tesko otici i ostaviti je ovdje samu na dvije sedmice.
Gledala sam u nju,pokusavajuci ne zaplakati,jer sam znala da ce joj tako samo biti teze.
Nasmijesila sam se,a i Inna sa mnom.
Cim je autobus krenuo,suza mi je skliznula niz obraz.I Inni je bilo tesko,ali ona je bila jaca od mene,nije to pokazivala.
Jos neko vrijeme sam razmisljala o tome,brinula se,a onda sam stavila slusalice u usi i uz pjesmu Break of Dawn sam zaspala.
Ne znam koliko je vremena proslo,ali kad sam se probudila bio je mrkli mrak.
"Gdje smo?" sapnula sam Inni.
"Ured smo stigle." nasmijesila se.
"Odlicno." rekla sam i razvukla osmijeh.

"Mami ce biti dobro,zar ne?" pogledala sam je.Ne znam zasto,ali sad mi je trebalo da me ohrabri,pa makar to bila laz,bit ce mi lakse.
"Naravno da hoce." rekla je ozbiljno. "Ne brini se.Da nije htijela ovo,ne bi nas ni pustila." nasmijala se.
Bila sam joj zahvalna na ovakvom odgovoru.
Samo sam se nagela na sjedalo i razmisljala o svojih sljedecih 14 dana.
"Bit ce nezaboravno." mislila sam to reci tiho,ali sam rekla naglas.Bila sam previse uzbudjena.
"I sta prvo radimo?" nasmijesila se Inna.
"Prvo nadjemo neki hotel,ako moze da je blizu arene u kojoj se oni nalaze." rekla sam ozbiljno.
"Dalje ja razradjujem planove,mislim sve sam skontala vec,ali sutra cu ti ispricati..Prekomplikovano je." nasmijala sam se.
"A...sta...a sta ako ga ne upoznas?" pitala je oprezno Inna.
"HOCU!" rekla sam glasno,a onda stavila ruku preko usta. "ups."
"Stvarno hocu,jer...bit cu uporna kao niko dosad.Uradit cu sve." rekla sam ozbiljno gledajui u nju. "Samo mi vjeruj,molim te.I pomozi mi."
"Naravno da hocu." rekla je i uhvatila me za ruku.


Od tog razgovora je proslo sat vremena.Bila je zora,vani je bilo predivno.
Vec smo bili u Düsseldorfu. "Predivno je." Inna je bila odusevljena.
"Ahaaa." rekla sam gledajuci kroz prozor.
Odjednom se i autobus zaustavio.Dosli smo na najvecu stanicu u Düsseldorfu.

Brzo smo uzele svoje kofere i izasle iz autobusa.
"Gdje sad zurimo?" pitala je Inna trceci za mnom.Bila je sporija,jer nije mogla sama nositi svoj kofer.I meni je bilo tesko,ali nisam mogla vise cekati.
"Mozes li ti vjerovati u ovo?" rekla sam i gledala oko sebe.
"U koje?" pogledala me cudno.
"Ja sam u istom gradu kao i Eric...I samo nekoliko minuta me dijeli od njega." rekla sam odusevljeno.
"Ne mogu vjerovati." suza mi je skliznula niz obraz.
"A ja ne mogu vjerovati da imam ovako bolesnu sestru." nasmijala se Inna,i obgrlila me jednom rukom.
"Idemo onda po tog Erica." nasmijala se.

_______________________________________________

Nakon sto smo skoro 2 sata trazile smjestaj,nasle smo neki hotel jako blizu arene.
"OMG.Ovdje je tako cool." vrisnula sam kad smo usle u sobu.
Soba je bila predivna.2 kreveta,na razlicitim dijelovima sobe,cijeli jedan zid od stakla...
"Ja sam do prozora." rekla sam i skocila na krevet.
Ja sam se smijala i skakala dok je Inna vadila svoje stvari iz kofera.
"Gledaj!" vrisnula sam. "Vidi se arena odavde." vristala sam.
"OMG OMG OMG!" skakala sam od srece.
Inna je samo odmahnula glavom i nasmijala se.
Neko vrijeme smo bile u sobi i raspakivale stvari,a onda smo se spremile za grad.

"Je li ovako dobro?" rekla sam izlazeci iz kupatila.



"Pa,lijepo je." rekla je Inna gledajuci me.
"Zasto 'pa'?" nezadovoljno sam pitala.
"To je super,ali nekako preobicno...mislila sam da ces se za ovo obuci...umm drugacije..posebnije."

"Aaaaaa to!Pa to sam i htijela." rekla sam zadovoljno i osmjehnula.Inna me gledala zbunjeno.
"Citala sam da je Eric rekao da ne voli one nafurane,sredjene i fancy djevojke..Voli obicne djevojke koje nose normalne stvari,onako kao i on." rekla sam kao da je to neka ocigledna stvar. "Zar nisi znala to?"

"Zar sam trebala?" slegnula je ramenima.
"O Boze,Inna.Naravno da jesi.Sve trebas znati,jer ce ti poslije trebati kad krenemo razradjivati plan.Nemoj mi ovo upropastiti. " namrstila sam se.
"Necu,ne brini." rekla je i nasmijala se.
"Koji bolesnik." rekla je tiho,ali sam je cula i pogodila jastukom.
"Auć!" nasmijala se.


"Okej,dosta je bilo gubljenja vremena.Sad idemo,a usput cu ti ispricati plan." rekla sam i povukla je za sobom.

"Danas dolaze i oni i jedan po jedan ce otpjevati svoju pjesmu.Eric je 17." objasnila sam joj kao da je glupa,rijec po rijec.
Sve sam joj objasnjavala dok smo isle prema areni.Zaustavila sam par ljudi i pitala ih na njemackom gdje ce doci ucesnici.
6 godina ucenja mi se konacno isplatilo.
"Eric je rekao da voli smirene djevojke,one koje ne vriste kao lude i da prije zapazi takvu djevojku..." rekla sam gledajuci u Innu.
"Ali rekao je i da voli usreciti fanove,pa jako cesto da autogram takvm djevojkama ili se cak uslika s njima.Shvatas?"
"Sta tu treba da shvatim,Emma?" slegnula je ramenima.

"O Boze.Ja cu biti ta smirena djevojka koju ce on uociti,a ti ludi fan,shvatas??Ako mene uoci,odlicno...Ti se izgubis..A ako uoci ludog fana,tj. tebe i pridje da ti da autogram,ti se opet gubis...bilo gdje,samo nestani,a JA dolazim na tvoje mjesto." brzo sam govorila i odahnula.
"Aaaaaaaaaaaaaa..Znaci,u svakom slucaju se gubim.!" nasmijala se.
Kimnula sam glavom.

Kada smo dosle do arene,vec je bilo mnogo ljudi ispred.Progurale smo se i stale tacno ispred ograde koja je dijelila fanove i ucesnike.
Cekale smo vise od sat vremena.Inna se kao i obicno zalila,ali nisam je slusala.
Vec sam bila umorna od stojanja,kad sam cula neku djevojku da vristi.
"Dolazeeeeeeeeeeeeee." vristala je na njemackom.

"Dolaze!" rekla sam Inni,a srce mi je zalupalo kao ludo.


____________________________________________________________________

xD ispocetka je bezveze,ali ce poslije bitiii dosta zanimljivije

Emma bolej ti je da postavis do veceras nastavak inace cu te udaviti

Hahaha XD hocu,hocu xD

hahahahhaa xD

zaboravih reci, ovo je predobro

samo obrati paznju da ne zeznes pa da pocnes nabrajati ono kao. 'spremila se.' 'Krenula je' isl.

Hahha necu necu xD

i hvala hvala hahahhahahhahah

Sve mi se udupla kad ti vidim potpis *__* hahahhahaha

ma ko moj potpis

postavljaj taj nastavak xD

"Italija...Gruzija...Madjarska...Irska..." nabrajala sam zemlje ciji su predstavnici dolazili.
"Hej,oni izgledaju kul." rekla je Inna za Johna i Edwarda,predstavnike Irske.
"Ahm..." promrljala sam kao da se dosadjujem.I stvarno jesam,jer su bili skoro svi osim jednog jedinog autobusa koji sam ja ocekivala.
"Hej,gledaj,Srbija...To je Nina,znam nju." smijala se Inna.
"Moj covek je carobaaaaaaaaaaan." pocela je pjevati.
"Uhh,hvala Bogu pa me ne poznaju ovdje.Nemoj me sramotiti..." nasmijala sam se.
"I da,ona je preslatka,a i pjesma joj je kul." dodala sam i nastavila gledati predstavnike.
"Heeej,i mi smo tuuuuu." pocela je vristati kad je Dino Merlin izasao iz autobusa.
'Kako je samo uvijek tako raspolozen?' pitala sam se.Ali,to i jeste ono sto svi vole kod njega,njegova opustenost,smijeh,sale,kao i odlicne pjesme,naravno.
Inna je i dalje vristala,i da,svima je naglasavala da je iz Bosne i da je tu da bodri Dinu.
"So not true." rekla sam i nasmijala se.
Inna me naravno ignorirala,samo je nastavila skakti i vristati.Izgledalo je kao da smo zamijenile uloge,ona je bila presretna,a ja namrstena i neraspolozena...

Odjednom,ugledala sam nesto zbog cega mi je srce prvo zastalo,a onda poskocilo i kucalo tako jako da sam se plasila da ne iskoci iz grudi.
Crni autobus sa znakom eurosonga u kojem je bila zuto-plava zastava,zastava Svedske se priblizavao.
Ostala sam bez daha,rijeci,jedva sam stajala.Uhvatila sam se za Innu,tako jako da je i ona prestala vristati,nego me predrzala i zabrinuto pitala 'sta se desava'.
Rijeci jos nisu izlazile,nisu mogle,samo sam uspjela rukom pokazati prema autobusu.
"O Svedska!" vrisnula je i ispustila me,a ja sam pala na zemlju.Obisno bih se naljutila na nju zbog toga,ali sada,zahvaljujuci njoj i ovom padu sam dosla sebi.Odmahnula sam glavom i skocila nazad medju onu ogromnu masu.Stigla sam tacno na vrijeme kad su se vrata autobusa otvorila...
"Sanjam..Ja ovo sanjam." govorila sam sama sebi skacuci od srece.
Iz autobusa su izlazili neki nepoznati ljudi,jedino koga sam prepoznala je bio celavi,malo deblji covjek,nisam znala kako se zove,ali znala sam da je on napisao pjesmu.
A onda...iz autobusa je izasao on.Sve ono sto sam toliko sanjala i htijela se sad ispunilo.
"Eric!" jedva sam izustila.
Bio je predivan,kao i uvijek.Skinuo je naocale i nasmijesio se.
Osjetila sam vrtoglavicu. "Ovo se ne desava.Ne,ovo nije normalno." mrmljala sam sama sebi,dok su ostali vristali za njim ili nekim drugim predstavnicima.
Tek onda sam shvatila da je ovo moja sansa,i sjetila sam se naseg plana.
Gurnula sam Innu,pokusavajuci je okrenuti prema sebi.
"Vristi!" naredila sam,dok sam ja izgledala potpuno mirno,iako sam u sebi kipila od srece i uzbudjenja.
Eric je izasao i dosao do mase ljudi koji su vristali,a medju njima smo bile i ja i Inna.
"Tako je blizu." rekla sam,a oci su mi se ispunile suzama. (XD)
Proslo jos nekoliko minuta dok je stigao do mjesta gdje smo mi stajale.
I u cijeloj ovoj zbrci,uhvatio me napad smijeha kad sam vidjela kako Inna realizuje onaj nas plan.
On je dosao do nje,a ona ga je pogledala kao da je lud i samo se sagnula i skocila u onu masu ljudi.Jedva sam dosla sebi,ali sam ipak stala na njeno mjesto i pokusala se ponasati normalno.

________________________________________________________________
kratko je,ali sljedeci ce biti duzi.. ipak smo dosli do Erica <3 hahahhaha

ugl. doslo je do njega xD

ocekujem tmrw nastavak, xD

Ema, nahrani gladne oci i postavi nastavak

Pogledao je u mene onim svojim predivnim ocima,od kojih mi se zavrtilo u glavi.Ne mogu vjerovati da mi je sad tako preblizu decko kojeg sam posljednju godinu dana neprestano gledala preko neta.
Bio je veseo i nasmijan.
"Hej..." nasmijesio se.U ruci je drzao olovku za potpisivanju,koja mu je slucajno ispala.
Sageo se i uzeo je."Ups." nasmijao se i pogledao u mene.
Vjerovatno je vidio da izgledam kao da sam vidjela duha,pa se prestao smijati.
"Ovaj,jesi li dobro?"
"Ummm...ja...um...E...ovaj..." mucala sam kao neki debil.
Ne znam jel mi se to samo ucinilo ili sam u pozadini stvarno cula Innu kako se cijepa od smijeha.
'Uh!' rekla sam u sebi. 'Prestani biti debil.' naredila sam sama sebi i onda se konacno nasmijala.
"Naravno...Odlicno sam." gledala sam ga u oci.Ovaj trenutak je bio tako cudan i neugodan,ali nisam mogla skloniti pogled s njega.I za neko cudo,on je gledao u mene,i dalje drzeci onu istu olovku,ne micuci se.
Ona masa oko nas je vristala,skakala,neke djevojke su cak i plakale...ali ja se i dalje nisam micala.
Jedan od ljudi koji je izasao iz autobusa s njim,ga je povukao za rukav i rekao mu nesto na Svedskom.Kimnuo je glavom negledajuci u njega.
"Izvini.Moram ici." rekao je predivnim glasom od kojeg sam se pocela topiti.
Uspjela sam samo kimnuti glavom i nasmijesiti se,a onda je otisao.
"Sanjam." promucala sam tiho.Pocela sam se smijati kao luda.
"OMG!" vrisnula sam.
Inna se odjednom stvorila pored mene.Bila je sretna,bas kao i ja.
"Innaaaaaa!" vrisnula sam i zagrlila je.
"Bio je tu.Tako blizu.I..gledao me je u oci...cak me pitao jesam li u redu...ii...ii nije mi dobro." rekla sam i skoro pocela padati,ali me ona cvrsto uhvatila za ruku.
"Hej,vidjela sam.I presretna sam,Emma." nasmijesila se.
"To je to.Uspjela si." smijala se sretno.
Pogledala sam u nju. "Uspjela?" pogledala sma je kao da je luda.
"Ovo nije nista napravm onog sto namjeravam uraditi." nasmijala sam se. "I da,hvala ti za ono..gubljenje." smijala sam se.
"Znaci jos ces me muciti." namrsti se. "Ma nista.Sestra je tu da pomogne." iskezila se i prebacila jednu ruku preko mene.
"Uh...Kakva divna sestra."
Onako sretne i zadovoljne,s osmijehom na licima smo izasle iz mase i krenule setati po gradu.

"Ja sam ga upoznala." hvalila sam se svake 2 sekunde.
"Ja sam ga upoznala.Ja...Ja .. lalala" pjevala sam od srece.
"Uh,moram javiti mami." rekla sam brzo i izvadila mobitel.
Nasmijala se.
"Hej,shvatila sam.Ti si ga upoznala." smijala se.
"I ne moras sad zvati,znas da je sigurno na poslu...nece ti se moci javiti,a poslije ce samo biti tuzna kad vidi propusten poziv." uzela mi je mobitel iz ruke.
"Okej onda." rekla sam i nasmijesila se. "Nazvat cu je poslije." dodala sam i nastavila zadovoljno setati po gradu.

"OMG!"Pogledaj ovu haljinicuuuuuuu!" viknula je Inna dok smo prolazile kraj nekog izloga.
"Moram moram moram je probati." gledala je u mene kao da me moli.
"Hej,nisam ja tu da ti zabranim.Radi sta hoces." nasmijala sam se. "Danas sam sretna,tako da...nista drugo me ne zanima." rekla sam veselo.


Nakon pola sata smo izasle iz butika.Nosile smo vrecice u rukama.
"Ti stvarno nisi normalna.Usle smo po jednu..JEDNU haljinu,a izlaimo sa svim ovim." pokazala sam na vrecice.
"Ma daj,posluzit ce ti..znas,ako upoznas Erica." rekla je i prasnula u smijeh.
"A,da...I prestani se smijati kao budala.To ce i bit tako,stvarno." nasmijala sam se.

"Upoznat cu ga!Sigurna sam!"

ja bi pala u nesvijest da sam ga vidjela xD

Ma ja bih umrla hahahaha
AL ne mogu to u prici,nema se ko rijesit Molly xD o.O

hahhhahahahhahaha ne umiri onda xD
valja je se rijesit

i hajd pisi dalje