- Počne se smijati.-
" Ponašaš se poput bebe. Gle, što sam ti ja napravila da se tako ponašaš?"

Uzdahne. -Neda mi se pričati o tome.- izbjegava odgovor.

- Preokrene očima.-
" Kako god" - Nasmije se i ode nazad u kuhinju.-

Zamahne glavom i sjedne.

"Jutro." -nasmiješi se-

Pogleda Sarah pa se malo razvedri. -Jutro.- osmjehne se.

"Hej. Jeste se to ti i Zoey svađali ili sam to sanjala?"

Okrene glavu. -Svađali smo se.- nevoljko prizna ali se osmjehne na njen komentar da je možda to sanjala.

"Sve okej?" -upitno ga pogleda-

-Pa i ne baš. Ali biti će uskoro.- osmjehne se zagonetno. -Kako si ti?-

"Ja sam super, baš sam se naspavala." -nasmiješi se- "Što to miriši iz kuhinje?"

-Ovaj... Zoeyin ručak. Ne znam kakav je, nisam probao.- osmjehne joj se.

"Zašto ne? Nisi gladan ili?" -sjedne na trosjed-

-Jako je komplicirano. Obećajem da ću ti sutra objasniti sve.- kaže jer shvati da je zbunjena.

"Okej." -slegne ramenima-

*dođe*

-baci se na trosjed- xD

*nasmije se*

-okrene se i vidi Adriana- "Ti to mene pratiš?"

- Uđe-

Pogleda ju procijenjujeći je li ozbiljna. -Pa ne...- nasmije se. -Samo nema nikog u ostalim sobama pa sam došao tu.- osmjehne se.

*dode za Zoey*
Pa, malo sam preburno reagirao. Ali ono, kada sam vidjeo da si pocela plakati, ne znam nekako sam se osjetio *zastane ne znajuci kak oda se izrazi

*pogleda ih*

- Blago se nasmiješi.-
" Trebaš se ispričati Adrianu, ne meni.. A s druge strane hvala"

-Meni ne treba. Imaš pravo reagirati kako želiš. Ja sam sve objasnio, tko mi želi vjerovati, neka vjeruje. Nadam se da se Zoey ne ljuti.- osmjehne se.