Takt je prva vrlina, kojoj biste se trebali privikavati već u ranom djetinjstvu. Kad bi ljudi pomišljali kako bi sami reagirali na nečije riječi ili postupke, nikad ne bi bili netaktični. Zajednički život bez takta vrlo je neugodan. U radnom odnosu, u kojem većina provodi pola života, on je za pojedinca od neobične važnosti ako želi da cjelina bude s njim zadovoljna. Taktičan čovjek neće isticati svoju sreću pred nesretnim.

Pomanjkanje takta najviše osjećamo ondje gdje nam je najviše potreban: u svojoj obitelj i i osobnom životu. Mi se još kako-tako svladavamo u javnosti, ali u svom domu često ne mislimo na riječ i geste, koje mogu biti netaktične, a i šutnja zna zaboljeti. Zato treba djecu rano privikavati na takt, a to možemo ako se sami taktički ponašamo, jer dijete upija atmosferu obitelji, i baš zato u porodici treba taktičnije postupati nego ma gdje drugdje . Bez takta je sklad vrlo lako poremećen i sreća pomućena.

Kad muž ženi kaže u šali : » kako izgledaš staro « , može se dogoditi da će dijete to isto reći nekoj poznatoj osobi, koja to neće shvatiti šaljivo nego uvredljivo. Ili ako žena kaže mužu : »Ispada ti kosa kao lišće u jesen« , to ga zabode u srce, jer on obično zatvara oči pred tom činjenicom. »Tvoj a prijateljica je vitka, takve bi trebale biti sve žene « , kaže muž punašnoj ženi, a u njoj se rađa neraspoloženje. Ako majka hvali jedno dijete a zapostavlja drugo, u ovomu se javlja ljubomora, jer majka nije taktično postupila. Mnoga neraspoloženja prouzročena su netaktičnošću.

Kad bi roditelj i više vodili računa o taktu, bilo bi manje netaktične mladeži. Sasvim je krivo mišljenje : barem kod kuće mogu raditi što hoću. Da, do izvjesnih granica. Teško je nabrojiti sve primjere za i protiv i postaviti neko određeno pravilo takta, ali je sigurno da taktičan čovjek ni riječju ni djelom ne bode ljude u srce i tjera im crvenilo u lice. Taktičan čovjek diskretno zaboravlja ispovijesti punog srca u kasne sate i ne vraća se u razgovorima na njih. Puno toga se može reći, ali na određen način. Ima jedno pravilo takta: ne savjetujmo ako nismo za to zamoljeni.

Takt je vezan uz dobro ponašanje, a ovo opet uz dobar odgoj. I geste mogu biti netaktične. Netko nešto priča, a drugi bez riječi s omalovažavanjem odmahne rukom. To je kao da mu je rekao nešto uvredljivo. Ako okrenete nekom leđa, stojeći ili sjedeći, također je netaktično. U općenju s ljudima moramo se uvijek stalno kontrolirati, voditi računa o osjećajima drugih i ne govoriti i činiti sve što nam padne na pamet. To nije lako, ali sigurno vodi dobrim uzajamnim odnosima, koji su tako važni za svakoga tko živi među ljudima.

Pod plaštem instinoljubivosti i iskrenosti ljudi bez takta često kažu ono što je drugom neugodno. Ako kod stola sjedi nekoliko žena u društvu, ne kupujte cvijeće samo jednoj (ta, ako je taktična, razdijelit će po cvijetak svakoj od prisutnih). Dobrim ljudima takt je često prirođen, i oni će ga lakše prenijeti na svoju okolinu. Kad bi čovjek zagledao u svoje srce i vidio koliko na dan pravi netaktičnosti, sutra bi ih bilo manje. Taktičnom čovjeku mnoge su neprilike ušteđene, njega svatko želi za prijatelja. Takt nije privilegij naobrazbe, on je svakog onog koji ga zna i želi primijeniti i tako stvoriti oko sebe atmosferu sreće i ugodnosti. Jer takt je mudrost srca.