- Zastane pa se okrene prema njemu.-
" Kako to misliš?"

"Pa ocigledno ne znas sta hoces,zavlacila si i mene i onog Lucasa."

" Možda i znam što hoću, ali ta osoba više ništa ne želi" - Pogleda u njeg.-

"I sta sad dodjavola to treba da znaci?"

" Da želim tebe" - Kaže sigurno, no pomalo iznenađeno lakoćom kojom su joj riječi izašle.-

Gleda je s nevericom ne govoreci nista.

- Ugrize se za usnu pa osmijehne.-
" Tako nešto sam i očekivala"

"Sta tacno?"

" Pa, tu reakciju"

"Pa ne znam kako bih drugacije mogla da reagujem."

" Pa.. da kažeš nešto#

"Sta da kazem?Kako da znam da se neces ponasati kao prosli put?Kako ti znas da ti necu uraditi nesto kao prosli put?A i sta ce tvoji 'prijatelji' reci?"

" Po prvi put me je briga za tuđa mišljenja i to je divan osjećaj. Drugo, jer ti vjerujem, koliko glupo bilo, a treće ti ne mogu odgovoriti osim da sam se promjenila" - Izgovorila je sigurno pa pogledala u njega.-

Gledao je ni sam ne znajuci da li joj veruje ili ne.

" Naravno, nešto drugo je ako ti se ne sviđam" - Nasmije se.-

"Svidjas mi se" kaze jednostavno.

- Kimne glavom uz osmijeh.-

Dodje do nje i poljubi je,i dalje se pitajuci da li je iskrena.

- Uzvrati mu s osmijehom.-

"Sada se ne igraj sa mnom." kaze ozbiljno.

" To bi ja tebi trebala reći" -Nasmiješi se- " Izgleda da ćemo morati vjerovati međusobno."

"Izgleda."

" Um.. i što sada?"

"Ne znam."

" Ni ja.."