Tuga, bol, osječaji koji prolaze kroz moje slabo tjelo. Opet se sve ponavlja,kao neki deža vu
Zašto ja? Od toliko ljudi na ovome svijetu,uvijek naivna ja. Ta riječ naivna je pre blaga.
Zašto sam mislila da je drukčiji,drukčiji od svih drugih. Bolji. Svaka njegova riječ prolazi mi glavom. Nemogu disati. Jedva smožem snagu. Zašto nastaviti dalje? Kad znaš da trenuci koji
su ti najviše značili su laž. Laž koja svakog trenutka sve više bljedi.
U zadnje vrijeme kao da se je tamni oblak nadvio nad mene. Ljubav? Svi pričaju kako je to nešto
predivno. Ja sam iznimka, toliko sam puta već bila razočarana u ljubav, no vjera se je rađala. Iznova i iznova.
Ovaj put ne, nema smisla. Trnci prolaze kroz mene. Drhtim,razmišljajući o svemu.
O grubim riječima koje su prije par trenutaka zvučale toliko iskreno.
Zašto sam smatrala da su čuda moguća? Zašto bi se meni sve to dogodilo? Znam,
pomiješala sam osjećaje te istinu. Njegov prekrasni osmijeh sada u me pobuđuje bol.
Sa slušalicama u ušima, promatram parove. Zagrljeni, tepaju si lijepe riječi.
Gorčina je u meni. Kada će ju shvatiti da ljubav ne postoji? Ljubav se sastoji samo od interesa.
Spletka u koju sam ja bila ubačena a onda grubo ispala iz igre. Zašto?
Iznova te uvijek, ja.