Ruke su mi sasvim laganim, čak lebdećim dodirom dodirivale latice , koje su bile prosute po krevetu. Meke, nježne, u jednu ruku čarobne latice ruža. Ovo je za mene trebala biti specijalna noć, no pretvorila se u moru. Suze su mi tekle licem.
Tresla sam se, ne znajući što da uradim. Tuga mi je parala srce, kao nikada do sada.
Taj osjećaj, osjećaj koji prije nisam osjetila. Riječi su mi odzvanjale u ušima.
Glasno, jasno te bez tračka osjećaja.
" Bili smo skupa, u vrijeme naše veze. Znam da nije pravo vrijeme ali morala si saznati.“
Krivo.- Pomislila sam. Nikada nisam trebala saznati. Da barem nisam, živjela bih i dalje sretna, u lažima. Laži su se činile mnogo bolje rješenje nego istina. Bolje je živjeti u laži nego u bolnoj te okrutnoj istini. Puls mi se ubrzava, a srce kuca sve jače.
Primila sam se za glavu. Bol raste. Svakim uzdahom sve više, i više.
Odjednom ne osjećam ništa. Praznina. Očni kapci se brzo zatvaraju. Posljednja stvar koje se sjećam jeste bolni pad.

Opet bol. Snažna bol prerezala mi je dio srca. Polagano sam otvorila oči, pokušavajući razaznati obrise oko sebe. Nikoga nije bilo.
Sarkastično sam se nasmiješila.
Što sam drugo mogla i očekivati? Da će svi biti okupljeni u brizi? Ili da je itko doma? Jednostavno nikome nije bilo stalo. Moj na izgled savršen život, nije postojao.
U razmišljanju su me naglo prekinuli glasovi iz kuhinje. Dva visoka glasa, no ne previše. Dovoljno visoka da ustanovim da se radi o ženama. Ogledala sam se oko sebe. Nisam se više nalazila u kupaonici, već sam ležala na krevetu svoje tople sobe. Možda sam bila u krivo.- Pomirila sam se s tome misli i ustala.
Sjećanja su počela nailaziti sama od sebe.
Latice ruža. Sreća. Odjednom iznenada gorčina pomiješana s osjećajem tuge. Opet me je nešto probilo u struku. Odlučila sam ne silaziti te sam legla na krevet i skvrčila se.
Zanimalo me kako je to izgledalo. Njihovo vođenje ljubavi. Ono što sam ja još noćas željela od njega. Malo posvećene pažnje. Ništa više.
Misli su mi pomogle to zamisliti. Vidjela sam „slike pred očima.“
Neprekidni pogledi očiju. Usne koje se spajaju i postaju jedne. Njezina ruka u njegovoj kosi.
Na trenutak sam izgubila dah. Kao da me je netko, svom snagom udario u prsni koš.
Zajecala sam, no bol nije odlazila. Postajala je jača i jača.
Sve ove godine, cijelo vrijeme sam vidjela ali nisam željela, nisam imala snage reagirati.
Njihovi pogledi, slučajni dodiri te neprestani susreti. Povezanost. Kemija koja je bila između njih.
Sve ono za što sam se trudila cijeli život . Nisam željela vidjeti koliko si znače, jer, znala sam; tada bih to značio naš prekid.
Prekid veze o kojoj sam kao mala sanjala. Veze u kojoj je sve na prvi pogled savršeno. Prvi pogled .. Samo izvana. Ipak, nisam niti sanjala koliko je ta veza nepostojeća iznutra.
Koliko smo se samo morali truditi da započnemo razgovor, da se ne posvađamo. Koliko puta sam odlazila upravo Sereni da mi daje savjete, utjehu.
U najmanju ruku je bilo iznimno patetično.
„ Blair“ - Visoki glas dolazio je iz kuhinje.
Trgnula sam se iz misli i obrisala suze. Znala sam da je vrijeme da siđem, i suočim se s onime što su one vidjele, vidjele dok ja nisam bila niti svjesna.
Sišla sam dolje što sam polakše mogla kako bih izbjegla njihova pitanja. Moj ulazak bio je popraćen smijehom moje majke. Druga osoba koja se je nalazila tu, bila je Serena. Upravo ona Serena koja me je izdala. Suze su mi ponovo navrle na oči, no znala sam da se sada moram ponašati kao da je sve u redu.
Glumiti savršenstvo, kao i uvijek. Gdje god se ona pojavi, uvijek mi nekoga oduzme. Prijateljice u školi, prije dvije godine. Moj san. Majku, koja je oduvijek više voljela Serenu više nego mene. A sada i Nate-a.
Baš kao i oduvijek, ona je bila najbolja. Ljepša. Otvorenija. Znala je zabaviti svakoga.
Njen smijeh mi je sada odzvanjao u glavi. Znala sam zašto ću sada odglumiti da je sve u redu. Upravo radi nje. Znam jednu manu koju ona posjeduje, a ja ne. To je snaga. Mogla sam glumiti satima lažne osmjehe savršeno, smijati se kada to nisam željela. A i izmisliti priču u jednoj sekundi.
Tako se nova priča nalazila u mojoj glavi. Napravila sam i taj zadnji korak koji me je dijelio od njih.
„ Oh Blair, nisam te uopće zamijetila. Upravo ja i Serena razgovaramo o njezinom putu u London, gdje je bila prošli mjesec.“ – Nasmiješila se je radosno.
Nije me zamijetila? Tu stojim već nekoliko minuta. Sklonila sam kosu s lica i sjela za stol.
„ Došla sam te posjetiti B. dugo se nismo vidjele.“- Nasmiješila se je radosno, kao i uvijek.
Da li je ovo moguće? Zar niti jedna od njih nije bila gore, vidjeti kako sam?
Frknula sam u sebi. Sada barem neću morati lagati. Mojoj majci ionako neće biti bitno odakle mi velika masnica koju sam zadobila padom.
„ Drago mi je što si došla u posjet. Vidim da se savršeno zabavljaš s mojom majkom, no nije li ti bilo čudno što mene nema? Nisi li otišla pogledati gdje sam?“- Reci da jesi S., molim te.
To je sve što sam trenutno željela ćuti. To da se barem netko zanima za mene. Uostalom, netko me morao premjestiti iz kupaone. Nešto u mome trbuhu više nije moglo čekati, pa me počeo opet boljeti.
„ Ne. Željela sam sačekati tvoju majku, u slučaju da tebe nema. Onda bih ju upitala gdje si ti.“
Stavila sam ruke na oči. Ovo jednostavno nije moglo biti istina. Nije smjelo. Uzdahnula sam.
„ Možeš li mene i Serenu ostaviti same?“- Obratila sam se majci.
Zakolutala je očima, te sporim koracima izišla iz kuhinje.
Kada sam se uvjerila da je doista otišla obratila sam joj se:
„ Kako si mogla? Zar nisi imala nimalo stida, kada si spavala s Nate-om, a znala si da smo u vezi.“- Pogledala sam je ljuto.
Zagrcnula se u soku koji je upravo pila.
„ B. bilo je to davno, najbolje se više ne vraćati u prošlost.“ Prostrijelila sam je pogledom i ustala od stola.
„ Ne zovi me tako. Moje ime je Blair, i to znaš ..“
Prekinula me je usred rečenice.
„ Ali Blair, to nam je običaj. Samo jedna drugu tako zovemo, jer smo najbolje prijateljice.“ Objašnjavala mi je.
Kako sam u tom trenutku mrzila riječ najbolje prijateljice. Kako se samo usudila pomisliti da ćemo nakon ovoga to doista i ostati.
„ Više nismo. Učinila si to što jesi, i nije me briga da li se kaješ ili ne. S Na.. „ – Pokušala sam mu izgovoriti ime no nisam uspjela. Usred sloga bi me počelo gušiti. Previše je boljelo.
„ .. S njime sam prekinula, i ne namjeravam mu oprostiti kao niti tebi. Uzela si mi i njega.“ Zapljeskala sam joj.
„ Nije li to divno Serena? Uzela si mi još jednu stvar u nizu? Što je sljedeće? Uzeti ćeš mi ovo malo što mi je preostalo?“ – Rekla sam sarkastično gledajući u pod.
Samo je ustala i otišla, bez riječi. Što sam drugo očekivala od nje? Nije znala se braniti, a čak i da je, ne bi pomoglo.
Sjela sam ponovo za stol i stavila ruke preko lica. Kako se čovjeku dan može raspasti u jednoj sekundi?
Zašto ja? Shvatila sam koliko emotivno je to djelovalo na mene., i znala sam da to nije dobro, niti najmanje. Otišla sam pred ogledalo i donijela novu odluku.
Od sada ću biti bitch. Tako me barem nitko neće povrijediti , ne više. A što se tiče njih dvoje?
Ignorirati ću ih na svakome koraku.
Osmjehnula sam se. Osjetila sam tračak nade u svemu ovome.