"Molim te, nemoj plakati", rekao je dok je zadržavao svoje suze.

Samo mi reci.. da li ti je uopće išta ovo sve značilo.. mislim vjerojatno bi mi bilo lakše da nije.. zanima me.

"Želim da se osjećaš bolje. Ali, ne želim lagati. Da, značilo mi je, puno. Da nije, zašto bih ti dao ovu narukvicu?", pokaza na narukvicu u njenoj ruci.

Iskreno... na neku foru ti ne vjerujem. Imam filing da je to ono, malo ću se poigrati s tobom i onda te baciti, a ako je to ja sam oke s time. Već su mi se slične stvari dešavale i sve tako da.. - Obriše suze s očiju i slegne ramenima.- A narukvica, pa to je ono osjećaj se malo bolje. - Nasmiješi se gledajući u njega.-

"Iskren sam! Značilo mi je, mnogo... A tu narukvicu sam čuvao za prvu curu koja će mi se stvarno svidjeti. Bio sam takav tip dečka, takav kakav si opisala, ali kad sam upoznao tebe, stvarno si mi se svidjela..."

I onda si saznao da sam tri godine mlađa i napucao me - Ugrize se za usnu.- Oke.. i ako ti je značilo sad nije bitno, ionako se znamo koliko, jedan dan? Idem sad.. Ček, ti više ne ideš čak ni u školu?

Tek su mu sada njezine riječi udarile u glavu.
Ja nisam normalan, zašto sam osatvio takvu super curu? Možda zbog godina. ali, ona mora razumjeti, teško je...,pomislio je.
Odjednom je došao do nje i poljubio ju. "Nemaš pojma kako mi je žao. Tvoje riječi su mi tek sada udarile u glavu. Pa nešto fakat nije u redu sa mnom!"

Da.. nije - Uzdahne.-
- Uzvrati mu.-
I..?

"Želiš li da se pomirimo?"

Ne znam.. ako mi ne namjeravaš slomiti srce, da..

"Ne namjeravam!"
Zijevnuo je i rekao:"Već je kasno.."

- Nasmiješi se.-
Dobro.. idem sad..

Poljubio ju je u čelo i rekao:"Laku noć"

Vidimo se sutra - Nasmiješi se.-

- Dolaze.-

"Sigurna si da nećeš uzeti moju sobu?", upita dok je spuštao kovčeg na pod.

Neću, čist dobro će mi biti i tamo. - Osmjehne se.-

"Lexa, molim te, uzmi moju sobu. Mislim da neću moći spavati ako ju ne uzmeš." Pogleda ju molećivo.

Nee, ja neću moći spavati znajući da ti nisi u svojoj sobi.

Odmahne glavom. "O Bože, kako da riješimo ovaj problem.. Ma, ja ću se žrtvovati. tebi ionako treba san, meni baš i ne."

Lukavo, ali ništa od toga. Jedino ako pristaješ na to da spavam u tvojoj sobi na podu.

"Ne možeš spavati na podu! Ja ću spavati na podu, a ti na krevetu"

Nema šanse.

"Pa, nema šanse ni da ja tebe pustim da spavaš na podu!", reče i prekršti ruke.

Onda ću jednostavno biti u gostinjskoj.