"Ja imam brata Ryana i sestru Kristen"

- Kimne glavom.-
Aha

"Što sada?" Nasmije se.

Ne znam.. hoćemo ići van?

"Dobra ideja. Idemo u grad?"

Aha, može - Nasmiješi se.-
Gdje ćemo?

"Ne znam. Nov sam ovdje. Ti mene odvedi negdje." Nasmiješi se.

Oke, može. Hajde idmeo - Odu.-

( E, sad, njen ročkas )

Pokuca lijevom rukom.
U desnoj ruci je imao košaricu i preko nje nekakva ljubičasta tkanina. Lijevom rukom je ispravio svoju kravatu.
Nosio je ovo odijelo -

Naprijed - Poviče.-

Lagano je gurnuo vrata i povirio unutra. Vidio je da nema njene majke pa je ušao.
Činilo mu se nepristojno vikati pa je otišao na gornji kat, odakle je mislio da je čuo kako je netko viknuo:"Naprijed"

- Izađe iz sobe.-
Hej - Nasmiješi se i pogleda ga.-
Wow.

"Armani odijelo", samodopadno se nasmiješi. "Sretan rođendan Lexa" Približi joj se i poljubi je. "Planirao sam te odvesti u restoran. Zato, idi i obuci se.. Lijepo" Namigne joj i onda brzo doda:"Zaboravio sam..." Pruži joj košaru u kojoj je bio malo štene retrivera.Preko košare je bila ljubičasta tkanina. "Ovo je za tebe."

- Lagano pomakne tkaninu i ugleda retrivera.-
Isuse.. nisi normalan - Kaže pa ga sretno poljubi.-
Aa, ovo je predivno.

"Znam da je", iskezi se.
"Hoćeš li se otići obući?"

- I dalje oduševljeno gleda psa.-
Presladak je. Um.. aha.. hoću. - Da mu psa u ruke i ode se presvuči.-

Gladi psa i čeka Lexu.

- Izađe u nekoj crnoj haljini-
Evo me

Gleda ju oduševljen.
"Ti si pre... Prelijepa"
Pruži joj ruku i pita,"Hoćemo li ići?"

- Nasmiješi se.-
Aha, može

Nasmiješi se. I odu.

Pokuca.

- Otvori vrata njena mama.-
Što ti radiš ovdje? I gdje je Lexa?! - Upita ljuta.-

Ustukne pred pogledom Lexine mame.
"Pa, došao sam da vidim Lexu.", slaže.

Lexa je pobjegla od kuće! I za to si sigurno ti kriv. - Vikne na njega.-