Borba

Pogledi su nam se prvi put susreli, na livadi. Na suncanoj livadi. U zraku se osjecala nervoza. Napetost.
Kao da ce se dogoditi nešto, o ce mu nam ovisi život. Pitanje života ili smrti. Tako je i bilo. O tome je ovisio život mojih roditelja, mene, i osobe koja mi je do tad pružala povjerenje, zaklon te osjecaj zaštite. Jacob. Ta situacija je odlucivala o našoj daljnjoj sudbini. Samo jedan osoba mogla nas je poslati ravno u smrt, ili ostaviti nadnaravna bica (ako iskljucujem sebe) da žive u ljubavi te miru.
Stajali su kao vojnici, poredani jedni do drugih. Bilo je najmanje dvadesetoro vampira s jedne strane, i oko šest s druge. Cini vam se nepravedno? Nije. Šestoro vampira nam je moglo oduzeti život samo jednim puckanjem prsta. Puc, i ne osjecamo više sebe. Morali smo se izboriti, i iako nas je bilo mnoštvo šanse su male. Njihovi pogledi te izraz lica, puni medusobne mržnje izmedu suprotnih strana, nervoze, straha. S naše strane, jedno lice se isticalo. Bilo posebno zaštitnicki nastrojeno prema meni, moj Jacob. Držao me za ruku, skrivajuci od radoznalih pogleda ostalih. Znala sam, kad bi me pokušali napasti, Jacob bi stao u moju obranu. Samo preko njega i ostalih dvadesetoro ljudi mrtvih mogli bi mi nauditi.
Ogledavala sam se oko sebe. Tri predstavnika Voltura, lagano su iskoracila pokušavajuci svojim pogledom probiti Jacobov štit, njegovo tijelo, kako bi vidjeli osobu radi koje je sve ovo zapocelo. Mene. Renesmee Cullen, polu- vampir, polu- covjek. Željela sam otici pred njih, dati im sebe, predati se, kako bi moja obitelj, vukodlaci te vampiri ostali živi. Iznijevši svoj plan Jacobu, naslušah se komentara o tome kako sam ista majka, da je i ona isto planirala uraditi. Iako je sve to rekao moj Jake, iritiralo me.
Ne zato što nisam voljela Bellu, ili bilo što slicno. Jednostavno, nisam voljela da me usporeduju s bilo kime.
„ Smijemo li, vidjeti mladu djevojku?“ -upitao je covjek s dugom smedom kosom. Nisam sigurna, ali ako me sjecanje ne vara, njegovo ime je bilo Aro. Sve su oci bile uprete u mene, kao da cu upravo izvesti nešto nevjerojatno, ne moguce.
Laganim sam hodom istupila i približila mu se. Nije me bilo strah. Smrt nikada nisam shvacala najgorim mogucim rješenjem, ako je potrebna, dogoditi ce se.
„ Renesmee Cullen, cudo od vampira“ -nacerio se Caius. Isprva sam pomislila da je djevojka, radi njegove plave kose i iznimno blijedog lica, koje je cudno cak i za jednog vampira.
Uzdahnula sam gledajuci troje ljudi, troje Voltura izravno u oci. Drugi su se medusobno pogledavali, tim pogledima razmjenjivali mnoštvo emocija. Strah, bijes, tjeskoba. Vidjela sam im u ocima pitanja poput:
Da li ce uciniti nešto opasno? Nepromišljeno?
Ne, necu. Poslala sam Edwardu misao. Dok su ostali pogledi bili izvan mog domaha , osjetila sam još neciji pogled na sebi. Bio je to decko, zelenih ociju te smede duže kose. Jedan od garde Voltura.
Vidjevši moj pogled na sebi, brzo je pogledao u Ara.
„ Što cemo s tobom? Velika si opasnost za nas, a opet, tako krha, lomljiva naizgled. „
Njih troje, povukli su se, da bi donijeli presudnu odluku. Potpisujuci moju smrt.
„ Alec“- Obratio se plavi decko koji je gledao u mene i uputio znacajan pogled u obliku šifre.
Pratila sam njegovu reakciju. Znala sam da je ovo posljednji tren moga života.
Posljednjim pogledom oprostila sam se od svih meni dragih: Edward, Bella, luckasta teta Alice, Rose, Jasper, Emmet, Seth i ostali vukodlaci. Moja baka i djed. Sprema se trenutak tame, a onda ništa necu osjecati. – Pomislila sam i cekala. Nakon par sekundi, otvorih oci vidjevši da se ništa ne dogada.
Taj vampir, isti koji je gledao u mene, Alec, neodlucno je stajao na mjestu.
Promotrila sam tatin izraz lica, koje se razvukao iz bijesa u ocaj.
Što li sad Alec misli? Na koji nacin da me ubije?
„ Hajde, napadni ju“- Viknuo je Aro.
I dalje je stajao nepomicno. U tom trenutku dok je moj pogled gledao u njega, osobu koja nije bila spremna oduzeti moji život, sve se odigralo iznimno brzo.
Cula sam bolne krikove, udarce, korake. Odjednom sve se smirilo.
Tišina, mir. No i dalje osjecaj straha.
Okrenula sam se i ugledala Jacoba, u vucjem obliku, koji se bori s clanom garde Volturevih.
Željela sam otrcati tamo, sprijeciti da se njemu išta dogodi. Pocevši razmišljati o nekoj pjesmi, kako Edward ne bi mogao procitati moje misli zatrcala sam se prema njima. Isti clan garde Volturevih sad je nasrnuo na mene. Jacob je ležao nepomicno na podu. Želio me je ubiti, no u zakljucnom trenutku netko ga je oborio s mene. Nisam imala snage pogledati tko. Osjecala sam snažnu bol, ne fizicku, nego psihicko.
Moj Jacob je mrtav. Zajecala sam gledajuci njegovo beživotno tijelo. Ne, to ne može biti istina- misli su mi se suprotstavljale- Možda je samo u šoku. Nadala sam se da je tako.
Isplanirala sam nam sve. Doista sve. Druženja, kasnije cak i izlaske. On nije bio samo moj prijatelj, bio je nešto više. Osjetila sam sve jacu bol , a onda zaspala.



NOVI CLAN CULLENOVIH

„ Renesmee..“ – Cula sam žalostan glas, kako se trudi probuditi me.
Otvorila sam oci i vidjela maglu oko sebe. Kada mi se pogled razbistrio ugledala sam sve clanove svoje porodice oko sebe.
„ Jesi dobro?“- Uplašeno me je upitala mama.
Precula sam njeno pitanje i sjetila se Jacoba, zajecala sam.
„ Gdje je on? Da li je živ?“- upitah sa suzama u ocima.
Medusobno su se pogledali. Odmah sam znala o ce mu je rijec. Jacob, moj dragi Jacob, nije preživio.
Ispunio me je ocaj. Temperatura citavog tijela odjednom mi se podigla za nekoliko stepeni.
Kako se samo usudio – pomislila sam s mržnjom prema Alecu.
Odjednom sam uvidjela koliko nam je zapravo smrt blizu, spremna nam oteti sve što nam u životu znaci
Smrt na sve strane. Smrt gdje god se okrenem. – sjetila sam se citata jedne književnice, ali ime nije bilo bitno.
„ Onaj glupi Alec je kriv za to?“ – ljutio sam upitala.
Tamo, na livadi, kad su nam se pogledi prvi put susreli, izuzetno me privukao. Pomislih cak i da mi se svidio. Sada nisam prema njemu osjecala ništa. Samo tupost.
„ Ne, nije on..“ Edward je rekao, braneci ga.
Zar su svi ovdje skrenuli? Brane covjeka koji je dio Voltura, koji je ubio najvrjedniju osobu u mome životu. Pokušavala sam doci do daha, i dalje gledajuci u njih.
„ Tata, tebe razumijem. Jake-a nisi mogao podnjeti, mada i dan danas ne znam zašto.“- Zakljucila sam , te pogledala mamu: „ Ali tebe ne, ti i Jacob ste bili prijatelji, gotovo najbolji. Kako možeš braniti covjeka radi koga je umro!?“ – Iako je bilo postavljeno u obliku pitanja, nije tako zvucalo.
Odjednom sam se osjecala blaženo smireno, kao da do maloprije nisam vikala na sve oko sebe.
Oh, Jasper – pogledala sam ga i prostrijelila pogledom. Opet je smirivao situaciju, ali u meni su i dalje osjecaji pršili nevjerojatnom snagom.
„ Ne, ja nisam kriv“ – Odjednom je ušao Alec. Pogled mu je bio žalostan, jednako koliko i meni, mada ne bih mogla reci da je radi istog razloga. Željela sam skociti na njega, ubiti ga kako je on njega. U grlu me je nešto poput žileta presjeklo kad sam pomislila na Jacoba. Opet.
Lagano sam ustala, iako se nisam osjecala najbolje i nasrnula na njega.
„ Ti.. kako si samo mogao?!?“- Svladali su me osjecaji i pustila sam ga klececi na podu i placuci.
Svi su izašli iz sobe, pustivši da se smirim.

NEKOLIKO SATI POSLIJE

„ Smijem uci“- upitala me je teta Alice s vrata.
Ništa ne rekavši pustila sam je u sobu.
„ Ness, znamo da si slomljena, i da ti nije lako, ali ne možeš se tako ponašati prema Alecu.“- rekla je pokušavajuci mi objasniti.
„ I ti si na njegovoj strani?“- tiha upitah.
Odmahnula je glavom i zagrlila.
„ Nije u redu što ga je ubio, jednostavno nije“- dodala sam nakon kratke stanke.
Raširivši oci kao da je vidjela duha, zagledala se u meni, te blago nasmiješila.
„ Ti misliš da je on kriv za… „ uzdahnula je pa je produžila „ Jacobovu smrt?“
Nego tko? – vrištale su mi misli, ali nisam je upitala vec samo kimnula glavom.
„ O Renesmee, krivo si shvatila. Smijem ti objasniti?“
Nije cekala moji odgovor, nego produžila dalje.
„ Alec ti je spasio život, te se pridružio nama, Cullenovima.“
Opet udarac. Bum.
„ Molim?!?“- Morala sam sama sebi priznati da mi je bilo drago, cak sam se uspijela blago nasmiješiti.
„ Kada si potrcala spasiti Jacoba, on je vec bio .. mrtav. Zato ga je Renata pustila, i krenula na tebe. U tom trenutku joj se suprotstavio Alec, štiteci te. Naravno, izbacen je iz garde. „ -Cekala je moju reakciju.
Mene je išao spašavati? Kako sam bila tako glupa. Radi mene je sve žrtvovao. Oh, uzdahnula sam.
Jadan, napala sam ga nedužnog, bez razloga.
„ Ne mogu vjerovati“ – obratila sam se teti Alice – „ Moram ga pronaci, ispricati se.“ Dodala sam užurbano.
Glas iza mene se nakašljao – „ Mislim da nece biti potrebe za time“ – odmah sam ga prepoznala.
Iako glas nisam cula mnogo puta, ostao mi je urezan u misli.
„ Alec!“- viknula sam i zatrcah se zagrliti ga.
„ Oprosti, bila sam u šoku. A, sve je upucivalo na tebe“ skrenula sam pogled, sjetivši se Jake-a.
„ Hej, u redu je. Nema problema, niti potrebe za ispricavanjem“- Imala sam dojam da se na trenutak želio osmjehnuti, ali onda se sjetio te samo uzvratio zagrljaj.
„ I hvala ti što si mi spasio život“- blago se nasmiješi ali nastavivši vidjela sam osmjeh koji je išceznuo.
- „ Mada bih radije željela sada biti s njime.“ – Njegove oci gledale su u mene.
Iako je Voltur, podcrtaj pojam bio- druga ja se uplela- No dobro, iako je bio jedan od njih, imao je neobicno tople oci. Oci kojih me nije bilo strah.
„ Ovaj, Renesmee, znam da ti je žao radi njega“- rekao je njega! Kao da je znao da me ime Jacob, ovoga trena može rasplakati, prokomentirala sam za sebe i saslušala ga.
Glasovi su im bile dosta slicni. Zažmirila sam na trenutak, prepustivši se misli da mi sve to prica upravo Jacob, u meni se pobudila želja da ga dodirnem, njegovu toplu kožu, što i ucinih.
Ruka mi je brzo proletjela prema njegovu licu, i dodirnula ga. Trgnuvši se iz misli, zamijetih zacudeni pogled. Kožu mu je bila tako hladna, meka, ali hladna.
Shvatio je što sam upravo pomislila.
„ Ness, ja nisam Jacob, bez obzira na poneku slicnost, žao mi je.“- Doista sam imala dojam da je iskreno želio biti moj Jacob u tome trenutku. Nazvavši me Ness, približio mi se. U mome srcu.
Možda bih on mogao biti zamjena za Jacoba. Naravno, nikad dovoljna, ali osjetih na cas nalet simpatije prema njemu. No, sada, postavši jedan od nas, Cullenovih, bio mi je kao neki ujak, tako bi barem trebalo biti.
Tek sada primjetih, da je Alice za vrijeme našega razgovora pobjegla u dnevnu sobu.
„ Zapravo, došao sam ti prenjesti molbe tvoje majke i oca, da dodeš dolje, na objed. Iskreno su zabrinuti za tebe.“- rekao je to sada s više formalnosti u glasu, hladnom glasu koji nalikovao na moga Jacoba.
„ Da, u redu, sada cu. Još jednom hvala na iskrenom razgovoru.“ – rekla sam tmurno i produžila u blagovaonicu.

E ovako moram priznati da mi je drago što je Jacob umro xD
Znam da sam zla,ali ja obozavam Aleca,a sada on i Ness imaju priliku zar ne?
E da li ima nastavak,ovo je odlicno,pratim fanfikciju,ako ima nastavak

Hvala ti
ah sad, nemoj biti toliko sretna
Imati će nastavka

Jake mrtav :'(

mada, mozda nije tako lose izmedu Aleca i Nessie, al opet.... JAKE MRTAV


al svida mi se prica
jedva cekam nastavak

Ma nije
hvala

Daaaaaaaaj, pisi nastavak

Auf.. zaboravila sam na to.. možda sutra

Laganim koracima spuštala sam se niz stepenice, te zacula mnoštvo glasova.
„ Mislite li da je doista mrtav?“- Upitao je Edward. Pozorno sam slušala zamijetivši da je rijec o Jacobu.
„ Možda su ga oteli?“- Dodala je Alice. „ Voljela bih pomoci, ali znate da vukodlake ne vidim“.
Primila sam se za glavu. Tako je, ne vidi vukodlake.
„ Ali onda doista pati, možda bismo trebali krenuti u potragu za njime.“
Odjednom je nešto proradilo u meni. Glas je bio Alecov. Brinuo se za moje osjecaje.
Iako sam se osjecala iscrpljeno, uspjela sam se nasmiješiti. Bio je to mali, jadni osmijeh, koji je vec sljedecom recenicom išceznuo s lica.
„ Ali, bez njenoga dopuštenja. Ako ga i ne pronademo, u redu je. Nemamo za cime žaliti. Biti ce joj bolje bez njega.“
Opet bolni presjek.
Sjetila sam se jednog dogadaja iz prošlosti, kada je Jacob odlucio otici.
- Ušla sam u sobu, radosna zbog susreta s Jacobom. Iako je ovo bio jedan od gorih dana, razveselila sam se. Jake bi uvijek znao kako me oraspoložiti, kako me utješiti i zaciniti jedan dosadan dan. Trebali smo se naci u mojoj sobi, no njega nije bilo. Srce mi je prestalo kucati, a suze su mi kliznule niz obraze. Do toga trena nikada me nije iznevjerio, niti razocarao.
Do toga trena bio je jedini decko, jedina osoba, izuzev moje obitelji koja mi je znacila, više od vlastitoga života. Legla sam na krevet i pocela plakati. Glasno. Uzdisaji su bili puni bola, a rupa u grudima je rasla. Svakom misli o njemu. Toga trena, shvatila sam da ga volim, više od brata ili prijatelja. Shvatila sam da mi znaci baš kao mami tata, Alice Jasper, i drugima njihove ljubavi.
Volim ga. Nešto zlatno zasjalo mi se iznad radnoga stola. Uzdahnula sam brišuci suze te sam uzela kovertu s pismom u ruke. Laganim, spretnim pokretima rastvorila sam ga, i pocela citati.

Draga Ness, sada, u ovome trenutku, dok ti citaš pismo, ja sam daleko od tebe.
Sigurno se pitaš zašto sam te iznevjerio, otišao? Koliko razlog mora biti jak da bi raskinuo tu nit koja nas veže? Žao mi je, no odgovor ti ne mogu reci. Recimo, da je to za dobro oboje.
Ako sam ti ikada, išta znacio, zaboravi me. Da postojim. Da sam bio tvoje osobno sunce koje je sjalo. Jasno, jasno, biti ce ti teško, no moraš se potruditi. Za mene.

- Zastala sam i pomislila kako moram krenuti u potragu za njime. Nije me u tome trenutku bilo strah da riskiram život, ma gdje on bio. Samo sam u tami željela pronaci sunce, moga Jake.
Nastavila sam citati

Znam kako ti je sad u mislima potraga, no odmah odustani.
- Sarkasticno sam se nasmijala. Tocno je znao o cemu razmišljam.
Posljednja recenica je bila da cemo se jednom, ako sudbina to bude željela vidjeti ponovo.

Misli mi je prekinuo Alecov glas, koji je branio Jacoba pred tatom.
Sišla sam dolje i pozdravila ih kao da ništa nisam cula.

Me like this

supp je, fkt ^^
I want mooooooooooore

Kad me ulovi inspiracija xD

Nek te lovi malo cesce

ok je