Adrianova soba. Ulazite na vlastitu odgovornost. Ne očekujte ljubaznost ukoliko niste pozvani (osim ako niste zgodna cura).

- Pokuca.- (haha koji opis)

Otvori vrata. -Rose, čime sam zaslužio ovaj posjet?- zaslijepi ju šarmantnim smješkom.

( e Lelo i ja smo igrali kao da su oni sad nedavno prekinuli.)
Hej i tebi

-Mmmda, bok. Uđi.- osmjehne se i propusti ju unutra.

- Uđe unutra.-
Nije te bilo par dana.. gdje si bio?

-Lijepo je znati da se brineš o meni.- osmjehne se.
-Rješavao sam nešto... na dvoru.-

*cuje ga i posto se poznaju udje xD* Adriane , odkud vi?

Pogleda ju. -Ooo, pa tko je to tu?- osmjehne se i zagrli. -Dosta se nismo vidjeli, Irina...Ali pretpostavljam da nisi tu zbog mene.-

Naravno da ne gospodine Adrian,moram se usuditi da kazem to*nasmeje se*

-E pa, sada sam pomalo povrijeđen.- osmjehne se. -Ali cijenim sto mi ne lazes.-

*nasmeje se* krlajica te je poslala?

-Ma imao sam neki drugi zadatak, ali nije loše ovdje...pa sam ostao. Osjećaš se mlađe među mlađima.- smije se.

zaparavo ja imam osecaj kao da mi je 30 a ne 18*nasmeje se*

-Tužno je to. Razveseli se malo. Tko zna kako te muče na dvoru kad mene nema, ccc.- nasmije se.

moram da priznam da me ti uvek nasmejes*smeje se*

-Poznat sam na tome- osmjehne se. -Iako sam se zamjerio nekima ovdje- slegne ramenima. -Pa, u svakom slucaju, drago mi je da si tu-

bas me zanima zast ti je drago? Koju devojku si ovde nasao da mucis? Znam da je na dvoru bila neka morojka*smeska se*

-Ima ih ovdje vise.- nasmije se. -Uzivam dok jos mogu, dok otac i Tatiana dopuste. Mislim, vec dovoljno 'kaljam ugled'.-

da znam lude zbog tebe,zaista,ali necu ti soliti pamet,dovoljno si odrastao da sam odgovaras za svoje postupke

-Eto, prva punoljetna osoba koja me razumije- nasmije se. -I to cura... nije lose-

ne razumem te,nisam to rekla samo se ne mesam*nasmeje se*

-Ja uvijek sve shvaćam na svoj način.- slegne ramenima.

da znam vrlo dobro

Osmjehne se. -Znam da znaš.-