*pokuca David*

Ucinilo joj se da cuje kucanje, iako nije bila sigurna jer je muzika u stanu bila preglasna.Otisla je da provjeri

I iznenadila se kad je ugledala nekog momka pred vratima.Pokazala mu je rukom da saceka, i otrcala smanjiti muziku, pa se opet vratila na vrata.
"Izvini zbog ovog." nasmijala se.

*nasmije se*
Nema veze.Um, vidjeo sam da si se i ti doselila, pa, izgleda da smo komšije.
Ja sam David, usput *pruži joj ruku*

*Nasmije se*
"Odlično, već poznajem nekoga."
"Ja sam Nicole..." pruži ruku i nasmiješi se.

"Ovaj, hoćeš možda ući?"

pa ako neću smetati *nasmiješi se*

"Naravno da nećeš." nasmiješi se.

"Evo,upravo sam završila sa raspakivanjem."

Dobro je onda *nasmiješi se*
Jel ideš ovdje u srednju

"Aha,EHS" kaže veselo.
"Ti?"

- Pokuca.-

Takođe *nasmiješi se*
Koji si smjer

"Super." nasmiješi se.

"Fotografisanje." kaže i pokaže na čudne slike koje su se nalazile po zidovima...
"Moja djela." nasmije se.

Cool *gleda u slike*
Dobra si

"Hvala ti ako stvarno tako misliš." osmjehne se.

"Ljudi obično kažu da su nekako..previše hipi, ili kako već." prevrne očima.

ne, meni se sviđaju *nasmiješi se*
unikatne su

"Još nisam dobila takav kompliment." nasmije se.

"Hvala ti.Ovaj,koji si ti smjer?"

Nema na čemu +nasmije se*

Ja sam muzički, sviram gitaru i ponekad pjevam

"Wow, blago ti se." nasmije se.

"Ja sam najnetalentiranija osoba na svijetu sto se tice sviranja i pjevanja." smije se.

*nasmije sE*
Ma daj, ne može biti toliko loše

"Vjeruj mi, može." nasmije se.

"S 10 godina su me istjerali iz muzičke škole..." prasne u smijeh.
"Ali ja svejedno nisam odustala." smije se.

*nasmije se*
Izgubljeni slučaj

"Da.." nasmije se.

"Ali bar mi ovo dobro ide." slegne ramenima.

vidi se *nasmiješi se*
zato ja i fotografija, dva različita svijeta

*Nasmije se*

"Ma i nije toliko teško.Samo trebaš shvatiti šta ti najbolje ide, mislim kakav stil." slegne ramenima.
Pogleda u njega i tek sad primijeti da je ustvari lijep.
"Ovaj, mogu li te zamoliti nesto?"

*okrene se prema njoj*
Da, reci