Valerie's Room


Valerie Eastwood :

*pokuca Adrian*

(Melani, ubijas me, svega mi haha)

*Ode otvoriti vrata ovako obucena,jer je bila vani*


I iznenadi se skroz kad ugleda Adriana ispred.On joj se vec dugo svidjao,iako ga nije poznavala.A od njenih 'starjesina' je cula da ce ona kao cuvarica biti dodijeljena njegovoj porodici.
Zbunila se skroz ispred njega xD

"Umm,hej." nasmijesi se.

Kada mu je otvorila vrata, zavodljivo ju je pogledao. -Čuo sam da neka ljepotica treba moju pomoć jer je usamljena.- kaže pa se nasmije. -Šalim se. Ja sam Adrian i iznimno mi je drago.- osmjehne se šarmantno.

*Nasmije se*

"Znači, glasine su tačne." nasmiješi se.
"Uvijek šarmantni gospodin Ivashkov." osmjehne se,malo postidjeno.

"Valerie.I meni je."

-Upravo zato me i vole ovdje.- osmjehne se pa šapne, kao u povjerenju. -Iako neki to ne žele priznati.- nasmije se.

"Ah, ljudi su danas tako čudni." kaže sarkastično,zvučeći kao neka stara gospođa, pa onda prasne u smijeh.

-Sada si me baš zaintrigirala.- osmjehne se pa se uvali u naslonjač otmjeno. -I, koja je tvoja priča?-

*pokuca*

-Ah, uvijek netko zasmeta.- kaže iako ne zna tko je pred vratima.

"Rekla bih ti svoju priču, ali se bojim da ćeš istrčati odavde vrišteći kad čuješ sve o meni." nasmije se.
"A jbg, rekla sam da su ljudi danas čudni." nasmiješi se i ode otvoriti vrata.
Prestane se smijati kad ugleda Dimitrija i poprimi ozbiljan izraz lica.
"Umm,dobar dan."

Proviri iza nje pa ugleda Dimitrija. -Cao stari.- nasmije se. -Gdje je Rose, napustila te?-

Dobar dan čuvarice Eastwood *iza nje vidi Adriana i namršti se blago*
Došao sam vam samo reći da je sutra trening u 10 sati u sali za vježbanje. Znate da vam je Rose partnerica
*prevrne očima na Adriana*
ne naravno da ne

-Nisam ni mislio, ali ne mogu si pomoći.- nasmije se. -Jednostavno si materijal za šale..-

Zacudi se kad cuje Adrianov komentar. xD
"Okej, hvala na informaciji." zasmeta joj malo sto Rose zove imenom, a nju samo cuvaricom XD

-Pa, ako je to sve... bio bih ti zahvalan.- pokaže mu rukom da izađe i naceri se.

xD
Da Adriane, uvijek tako smiješan. Pitam se da li će tvoj otac uvijek tako misliti. *okrene se prema Valerie* Uredu onda Valerie, vidimo se sutra

(A sta ces, to ti je Adrian )

-Ne brini ti za njega. A ni za Tatianu. Koja je odobrila da vam smetam ovdje.- naceri se.

Ako misliš da meni smetaš. ne, ne smetaš. To šta ti radiš već od svog života nije moja stvar.*nasmije se*
A više nije ni Roseina.

"Izvinite, ali ako bi se gospoda svadjala, voljela bih kad to ne bi bilo ovdje." kaze i nasmijesi se.
"A ne bih voljela da ostanem sama ovdje.Zato, mozete li se smiriti?" pogleda u DImitrija pa u Adriana.
"Molim vas." doda.

"Btw, hocete li i vi uci?" pogleda u Dimitrija.

Ne, ne brini se, nećemo se svađati. Ja svejedno moram ići *nasmiješi se*

"Odlično." nasmiješi se, a onda shvati da je rekla nešto što bi se moglo protumačiti na pogrešan način.
"Mislim,ne odlično što ideš..ovaj,idete." ispravi se.
"Nego zbog ovog sa svađom..." kaže i dalje pogubljena sva XD (hahaha

*nasmije se*
Razumijem, ne brini. *i ode*

Mahne mu veselo pa joj se okrene. -Hmm... gdje smo stali?-

*Nasmije se kad vidi Adrianovu veselu facu*

"Pa, pitao si koja je moja priča." slegne ramenima.
"Ali mene sad više zanima šta je ovo bilo?" pokaže prema vratima gdje je prije nekoliko sekundi bio Dimitri i podigne jednu obrvu,što ju je učinilo da izgleda prelijepo. xDD