Zagledala sam se u njegove gladne oči koje su govorile samo dvije riječi.
„ Želim te“ – Lagano ih je izgovorio svojim pokretom prema naprijed te mi nježno dotaknuo lice. Trnci su mi prošli tijelom. Nikada do sada se nisam tako osjećala. Znala sam da je on stranac, no moram priznati vrlo privlačni stranac. Nasmijala sam se uglom usana te mu prišla laganim koracima s zavodljivim osmijehom na licu. Primio me za ruku i poveo prema toaletu.
„ Voliš neznanke, ha?“ – Upitala sam ga. Nije mi ništa odgovorio već me počeo strastveno ljubiti.
Po prvi put u životu doista sam uživala. Nije se žurio, pa sam mogla osjetiti svaki njegov poljubac i dodir. U trenutku kada sam se sasvim prepustila i počela istinski uživati, lagano me odgurnuo te se odmaknuo. Nasmiješio mi se s isprikom.
„ Ne, nije to, samo privukla si me na neobičan način“ – Rekao je, opet se približio te s zagledao u moje oči.
„ Doista?“ – Pravila sam se iznenađeno, mada mi to nije bilo ništa novo. Krenula sam ga opet poljubiti no u prostoriju je ušao još jedan mladić, možda pomalo stariji. Nagnula sam se kako bih pogledala njegovo lice, no nisam ga prepoznala.
„ Ajde, moramo ići. Vjerujem da ćeš pronaći još mnoštvo zgodnih navijačica u novoj školi“ – Nasmijao se odmjeravajući me. – „ Nažalost, morati ćeš se suzdržati, ipak si sada gospodin profesor Wil.“ – Obratio mu se dostojanstveno što me je natjeralo na smijeh. Kao da me nešto nagovorilo, premotala sam još jednom njegove riječi.
Nije li valjda on novi učenik o kojemu cijelu škola govori? Nemoguće.