(A draga Ivee xD I meni onda nesto pricas o porukama od pola metra xP )
Dani su prolazili a njoj je sve teze padala bilo kakva aktivnost,nije imala zelju ni da ustane iz kreveta,a kamo li da radi nesto drugo.Nedostajali su joj Fransoini pogledi,zagrljaj,vreme koje su provodili zajedno.Bilo joj je drago sto nije presao u drugu sobu i sto je dolazio na rucak.Iako se nije usudjivala da ga pogleda prijalo joj je sto je tu.Nekoliko puta joj je bilo na vrh jezika da pita Lolu kako je on,ali se nije usudjivala jer je predpostavila da bi mu ona to prenela.Zadovoljavala se sa nekoliko kradomicnih pogleda kroz prozor ili sa terase,znala je da nije ni zasluzila vise.Uvece dok ga je gledala kako spava,bio je tako spokojan i miran,uzivala je u tom prizoru iz noci u noc i bila je ljuta na sebe kada bi je san savladao.Nije znala sta bi mogla da uradi da popravi stvari,verovatno nista.Bilo joj je drago sto je neko poceo da odrzava vrt ali joj je smetalo sto su dosta stvari menjali.Njoj se vrt svidjao onako kako ga je odrzavala,ali se nije bunila dok god nisu poceli da menjaju onaj ’njegov kutak’ koji je namenila njemu jos dok je sejala cvece.Izasla je napolje i pocela da se raspravlja sa bastovanom govoreci mu kako to ne moze da menja.On je poceo da prica kako to cvece i te boje ne idu zajedno ali je ona ostala uporna i rekla da ni pod kakvim okolnostima ne smeju to da menjaju.Tek kada se vratila u kucu zapitala se da li im je mozda Fransoa rekao da sve izmene.Verovatno nije hteo nista sto bi ga podsecalo na nju vise nego sto je neophodno,i odmah se pokajala sto je izasla,do sada se tako trudila da bude sto manje uocljiva,a danas napravi takvu scenu.Svaki put kada bi kasnio za rucak predpostavila bi da nece doci,a kada bi se pojavio obuzimala ju je neka sreca istovremeno kada i strah.Lola je stalno ubedjivala kako joj nece oduzeti dete i kako on samo ne zeli da ga ona oduzme njemu ali nije mogla da veruje u to nakon onoga sto je rekao da je nece isterati ’jos uvek’.Nije znala sta radi po cele dane,a nije znala ni kako bi mogla da sazna.Ona se trudila da je na svakih pola sata – sat vremena vide Lola ili Leon kako bi mogli da potvrde da je celo vreme bila u kuci ukoliko bi slucajno pitao.Nije htela da jos vise narusava,vec unistene odnose,pruzajuci mu razlog za sumnju da se iskrala iz kuce ili tome slicno.Kao i svake noci i ove je legla ranije i pravila se da spava.Cula ga je kada je usao u sobu,obicno bi mu se disanje brzo smirilo i znala bi da spava ali je mogla da oseti da sada nesto nije kako treba.Osetila je njegov dodir na sebi nakon toliko vremena i jedva je uspela da se kontrolise.Nastavila je da dise normalno,ali kada je poceo da ’prica sa bebom’ jedva se suzdrzala da se ne rasplace.On me voli…ne zeli da ja to znam,ali me voli. Ponavljala je sama sebi ono sto je rekao.Nije znala da li bi vise volela da je mrzi ili da je voli,mrznju bi mogla da shvati,ali to da je i nakon onoga voli bilo joj je neshvativo.I ona je njega volela,ali nije znala kako da mu to pokaze.Znala je da joj vise ne veruje,i to sa razlogom.Kada je bila sigurna da se uspavao spustila je nezan poljubac,poput krila leptira ,na njegove usne i ustala iz kreveta razmisljajuci kako da mu pokaze svoju ljubav.Dosla je do zakljucka da nista ne moze da uradi dok se beba ne rodi i molila se Bogu svake veceri da lici na njega.On i Hitklif nemaju bas nista zajednicko i zelela je vise od svega da on bude siguran da je beba njegova.Sutradan je na najnovijem odelcu za bebu izvezla crvenim koncem,na grudima je izvezla ’Vole te mama i tata.’ a na stopalima,na levom ’Sarah’ ,a na desnom ’Fransoa’.Stavila ga je sa svim ostalima u deciju sobicu.Pocela je da sije veca odelca jer je smatrala da je ovih malih dovoljno.Od kako je ono cula pocela je i sama da veruje da je nece odvojiti od njihovogo deteta,ali je znala da moraju da poprave svoj odnos.