1 Surovost. Wed Feb 16, 2011 9:38 pm
Wwinner
Kao neprimetni vihor dosao je i oduvao sve nase,
Lagano,mirno odgurnuo zivot i poceo da mase.
Sagao se da pokupi tragove koji su ostali od mene,
Uzeo je i tu poslednju ruzu koja je pocela da vene.
Nepomicno sam gledala s uzasom sve,
Zelela sam da pobegnem ali nisam imala gde.
Ako odem, bice jos gore, jos vise ce boleti,
Pogledacu jos jednom u lice onoga koji me nikad nece voleti.
A on se smeska najlepse, najsurovije sto moze,
Od tog osmeha, jeza mi prolazi duz koze.
Ali on ne zna. Ili zna. Ne znam ni sama.
Da cujem svoje misli, smeta mi galama.
Ta buka u koju podsvest me vuce,
Izludjuje me, a nije mi smetala juce.
Danas je sve drugacije, boli svaki pokret tela,
Svaki udarac, svaka rec, svaka suza vrela.
A on je jos uvek tu, ruga mi se, vuce me u tamu.
Pored sveg bola, ostavlja me potpuno samu.
I ne brine za sve sto me moze sacekati dole,
Jer on ne zna kako slomljena srca mogu da zabole.
Lagano,mirno odgurnuo zivot i poceo da mase.
Sagao se da pokupi tragove koji su ostali od mene,
Uzeo je i tu poslednju ruzu koja je pocela da vene.
Nepomicno sam gledala s uzasom sve,
Zelela sam da pobegnem ali nisam imala gde.
Ako odem, bice jos gore, jos vise ce boleti,
Pogledacu jos jednom u lice onoga koji me nikad nece voleti.
A on se smeska najlepse, najsurovije sto moze,
Od tog osmeha, jeza mi prolazi duz koze.
Ali on ne zna. Ili zna. Ne znam ni sama.
Da cujem svoje misli, smeta mi galama.
Ta buka u koju podsvest me vuce,
Izludjuje me, a nije mi smetala juce.
Danas je sve drugacije, boli svaki pokret tela,
Svaki udarac, svaka rec, svaka suza vrela.
A on je jos uvek tu, ruga mi se, vuce me u tamu.
Pored sveg bola, ostavlja me potpuno samu.
I ne brine za sve sto me moze sacekati dole,
Jer on ne zna kako slomljena srca mogu da zabole.